RTV7 | Medijski servis grada Tuzle
U posljednjih 17 godina, odnosno od 1999. do 2016, iz sredstava vodnih naknada 13 općina Tuzlanskog kantona prikupilo je oko 49,4 miliona KM.
Od tih sredstava je u ovom periodu na različite, opravdane i neopravdane projekte, utrošen ukupno 41,1 milion maraka, dok su ostala sredstva još neutrošena – piše Oslobođenje.
Neupućeni ministar
U ukupnim prihodima od vodnih naknada, u razdoblju od 17 godina najviše je učestvovala Tuzla, sa čak 26,4 miliona KM, što je više od 50 posto ukupno prikupljenog novca.
Istovremeno, Tuzla je iz ovih sredstava, koja su u ovoj lokalnoj zajednici namjenski trebala biti utrošena u punom iznosu kroz različite projekte, iz Tuzlanskog kantona povukla tek 15 posto, odnosno 4,1 milion KM.
U sličnoj poziciji je i Lukavac, koji je u istom periodu povukao tek 44 posto sredstava, dok su neke druge općine iz sredstava vodnih naknada dobile projekte u vrijednosti od tri do sedam puta većoj nego što je iznos s kojim su one učestvovale u razdoblju od 17 godina.
Pitali smo i kantonalnog ministra za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo Abdulaha Zukića zbog čega je prisutan ovoliki disbalans kada je u pitanju raspodjela sredstava, međutim, on je kazao da nema govora o disbalansu, te da je sve precizno raspoređeno.
– Nema govora o disbalansu. Pogledajte samo procenat ulaganja u prethodnim godinama, odnos u 10 godina i procjene povrata, pa ćete vidjeti da tu nema nikakvog disbalansa. Mi smo zauzeli stav da pokušamo na jedan ravnomjerniji način izvršiti raspodjelu ovih naknada, a to se vidi kroz period od 10 godina. Ne može se uzeti jedna godina, nego se uzima duži period kako bi se pokazala ukupna ulaganja, kazao nam je ministar Zukić.
A upravo to pokazuju podaci do kojih smo došli – neoprostivi disbalans u dugoročnoj raspodjeli sredstava, zbog čega ministrov odgovor, zapravo, pokazuje da je on, u najmanju ruku, neupućen.
S druge strane, gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović smatra da je ovaj disbalans stvar politike, koja u ovom slučaju ponovo diskriminira građane Tuzle. Kako je rekao, da je Tuzla dobila onoliko sredstava koliko je prikupila, problem vodosnabdijevanja bi bio riješen mnogo jednostavnije.
– Da bismo riješili projekat dugoročnog vodosnabdijevanja, mi smo morali dići kredit kod švicarske, austrijske i njemačke vlade. On jeste vrlo povoljan, jer je polovina od 24 miliona bila grant, ali mogli smo sve to riješiti bez ikakvog kredita, jer novac od vodnih naknada je zato i namijenjen. Da nismo na to trošili milion godišnje, te bi pare dobro bile iskorištene i dosad bismo zamijenili i one azbestne cijevi i sve drugo, ispričao nam je Imamović.
Politički poeni
Najviše novca su dobile općine Sapna, Teočak, Doboj-Istok i Čelić, koje su samo u 2016. iz vodnih naknada dobile 10 puta više nego što su po ovom osnovu izdvojile. Općina Gradačac je za 17 godina dobila više novca nego što je izdvojila, oko 113 posto od onoga što je uplatila, ali da je politika ovdje uključena na drugačiji način, potvrdio nam je načelnik Edis Dervišagić.
– Vlada ignoriše projekte koje kandiduju općine i to se Gradačcu godinama dešava. Umjesto da Općina odlučuje o projektima koji će biti rađeni, jer je u konačnici i obavezna da reguliše vodosnabdijevanje, imamo situaciju da Vlada direktno ide u neke mjesne zajednice i pravi vodovode. Po mom mišljenju, tu se radi po političkom uticaju i korištenju lokalnih sredstava za političke poene, za prikupljanje glasova, zaključio je Dervišagić.
(Oslobođenje)
