RTV7 | Medijski servis grada Tuzle
Kompjuteri za “rudarenje” bitcoina godišnje potroše 30,14 teravatsati (TWh), čime bi mreža kompjutera za bitocin bila otprilike ravna sa 60 zemlja u svijetu po potrošnji električne energije.
Svaka transakcija u bitcoinima koji danas košta 10.000 dolara, zbog same prirode digitalne valute zahtjeva ogromne količine energije – svaka transakcija pojede po oko 300 kWh struje.
Bitcoin je digitalna ili kriptovaluta koja nema centralnu upravu koja bi štitila bezbjednost korisnika. Zato su kreatori bitcoina smislili kompleksno šifrovanje za zaštitu prebacivanja bitkoina medju korisnicima. Za svaku transakciju je potrebno riješiti složene kompjuterske probleme zbog čega ljudi širom svijeta ustupaju kapacitet svojih kompjutera, često s namjenski ojačanim procesorima i grafičkim kartama.
Ljudi koji ustupaju kapacitete svojih kompjutera, takozvani “rudari” za to dobijaju naknadu – odredjenu vrijednost u bitcoinima.
Prema sajtu Digiconomist, ukupni godišnji prihod od “rudarenja” je 8,16 milijardi dolara, dok su procijenjeni ukupni troškovi 1,5 milijarde dolara. Po ukupnoj potrošnji struje, najbliži mreži “rudara” je Oman. Srbija, prema tom sajtu, godišnje potroši 32,2 TWh električne energije.
Bitcoin tako troši znatno više energije neko njegovi tradicionalni rivali poput Vise. Jedan od dva centra Vise u SAD troši oko dva odsto energije koja je potrebna bitcoinu. Dva centra Vise, s druge strane, obrade oko 200 miliona transakcija dnevno, dok mreža bitcoina uradi manje od 350.000.
(Vijesti.ba / BETA)
