46844883_10156774445438609_6405734990868381696_n

U subotu na sceni Teatra kabare Tuzla predstava ”Krojcerova sonata”

U subotu, 01.12.2018. s početkom u 19 30, na sceni Teatra kabare Tuzla biće odigrana predstava ”Krojcerova sonata” autora Tolstoja. ULAZ SLOBODAN. Isti dan, s početkom u 12 sati, na sceni Teatra Kabare Tuzla biće izvedena PREDSTAVA ZA DJECU ”Ježeva kućica” Branka Ćopića za koju možete uraditi rezervacije na Facebook stranici (inboxu) Teatra kabare Tuzla.
Monodrama ”Krojcerova sonata” autora Lav Nikolajević Tolstoja u režiji Nebojše Bradića nastala je povodom obilježavanja 35 godina umjetničkog rada istaknutog glumca Vlade Keroševića. Premijerna izvedba predstave je upriličena 2013. godine u Teatru Kabare u Tuzli, a do sada je imala niz festivalskih izvođenja, gostovanja i nagrada.

“U kupeu, na drvenoj klupi, kraj poluotvorenog prozora, sjedi čovjek. A voz juri ruskim prostranstvom, točkovi bjesomučno udaraju u sastave šina i stvaraju potmulu ritmičku konsonancu. Čavrljaju točkovi lokomotive, možda i preglasno.

To su elementi kojima je oblikovan scenski prostor za realizaciju jednog novog poduhvata kojem je podario svoju stvaralačku imaginaciju glumac Vlado Kerošević. Za predložak je poslužila adaptacija pripovijetke Lava Nikolajeviča Tolstoja Krojcerova sonata.

Središte storije je odnos muškarca i žene, problem duhovnog i fizičkog u njihovom odnosu. Tolstoj ga je razveo u niz rukavaca i svaki od njih je trebao dati svoj obol idejnoj okosnici koju je sebi unaprijed Tolstoj postavio i, na kraju, sveo ih u životnu bujicu sa vrtoglavom maticom ljubomore koja je, poput oluje, uništavala sve pred sobom dok se nije završila zločinom – ubistvom.

Pozdnišev je glavni lik ove Tolstojeve storije. Ubica svoje žene. I njegov se zločin umnožio time što je svojoj djeci, a bilo ih je petoro, oduzeo majku, ubio ženu u čiju iskrenost nikako nije smio posumnjati, a sumnjčio je, možda i najviše, kada mu je ona bila do kraja odana. Tolstoj je svoju pripovijest oblikovao u formu ispovijesti. Junak Pozdnišev se ispovijeda svome saputniku u kupeu jednog voza kojim se vraćao kući sa sudskog procesa. A voz je tutnjao ruskim prostranstvom, točkovi grgoljili svoju zamornu pjesmu.

Toj tragičkoj krivici je Vlado Kerošević želio da dotakne dno! Jezikom monodrame, krajnjom usredsređenošću na sopstveno biće, na samogovor. Osnovno svojstvo monodrame jeste korištenje prvog lica. I treba to prvo lice provesti kroz sve stupice ispovijednog tona koji je neodvojiv od prvog lica. Spregnut u beočuge prvog lica i ispovijednog tona, glumac je usredsređen na tekstualni predložak ugrađujući u njega svoju interpretativnu sintaksu da bi ga preveo iz literarne ravni u reljef glasovnih modulacija u kojima i narativni slog prelazi u svojevrsne scenske ritmičke kaskade, kao mjera snage umjetničke interpretacije. U tome spletu transpozicija tekstualnog u glasovne modulacije kristalizirala se umjetnička istina autora tekstualnog predloška. Moglo bi se reći da je svaka interpretacija u monodrami svojevrsni homage piscu i literarnoj organizaciji njegova teksta: njome se posreduje odnos između literarne formulacije literarnog djela i čitatelja. Snaga toga posredovanja i vajanja umjetničke istine pisca teksta jeste ono što postaje neotuđivi dio glumca. Zbog toga, umjetnička komponenta glumačke predanosti sopstvenom stvaralačkom činu uvijek ostaje u drugom planu, mada se mora glumcu odati dostojno poštovanje kao satisfakcija za sve ono što je uložio u tu svoju interpretaciju. Pa ipak, glumac, veliki glumac, nastoji da učini i nešto više dok je sam na sceni, suočen sa stotine pari pogleda koji se ugrađuju u njegovo biće…”

(RTV7)

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.Potrebna polja su obilježena *

*