Kafa, crni napitak bez kojeg je većini ljudi nezamislivo započeti dan, iza nafte je druga najtraženija roba na svijetu, a Hrvatsku s potrošnjom do šest kilograma po stanovniku godišnje svrstava na dvadeseto mjesto svjetske ljestvice.
Neka istraživanja
ukazuju da su najveći potrošači i kavopije Finci koji troše oko 10,35
kilograma kafe po stanovniku godišnje, a drugo mjesto s 9,58 kilograma
kafe po stanovniku godišnje zauzima Nizozemska.
Slijedi Švedska s
9,48 kilograma kafe po stanovniku godišnje, Italija zauzima sedmo
mjesto sa 6,50 do sedam kilograma po stanovniku godišnje, dok je
Hrvatska na dvadesetom mjestu s 5,1 do šest kilograma po stanovniku
godišnje, kazao je za Hinu Goran Žižek, nastavnik ugostiteljstva u
Srednjoj školi Prelog.
Istraživanje koje je 2012. provela Gfk
agencija, pokazuje da u Hrvatskoj 80 posto ljudi starijih od 15 godina
ispija kafu svakodnevno.
Taj napitak u početku je bio dostupan
samo imućnom sloju, često je izazivao kontradiktorne reakcije, a danas
je svjetski globalni fenomen koji svakodnevno povezuje ljude te svoj
međunarodni dan obilježava 1. listopada.
Kafa svoje podrijetlo
vuče iz Etiopije, svoj procvat je doživjela u 15. stoljeću, no još
uvijek nije poznato kako je nastala prva šalica kave i odakle zapravo
potječe ime, napominje Žižek.
U svijetu postoje oko 73 biljnih
vrsta kafa. Najpoznatije vrste kave su Arabica i Robusta. Arabica kava
je najviše kvalitete, sudjeluje 70 posto u svjetskoj potrebi za kavom,
posjeduje note karamele, čokolade i lješnjaka, te sadrži od 0,8 posto do
1,7 posto kofeina. Robusta je rodnija i otpornija od arabice, sadrži
veći postotak kofeina, od 1,5 do četiri posto. Ima snažniji i gorči
okus, dok zrna Arabice daju manje kiselkasti i puniji okus.
Branje kafe predstavlja delikatan proces, a za branje jednog kilograma kave potrebno je izdvojiti nekoliko sati.
Žižek
navodi da je za jednu šalicu espressa potrebno od sedam do 7,5 grama
kave ovisno o vrsti kave. Za to je potrebno oko 42 zrna kave (jedna
bobica sadrži dva zrna kave).
Vezano za kontroverze koje je
izazivala, Žižek navodi kako je 1605. jedan dio kršćanstva bio za
ispijanje kave, a drugi dio je bio protiv. Stoga se tražilo od pape
Klementa VIII. da zabrani kavu koju su svi nazivali “đavoljim napitkom”.
Nakon što je kušao kavu, učinio je suprotno, te zamolio vjernike da
prigrle i zavole napitak.
U tom istom stoljeću na području
Engleske (Londonu), žene su objavile peticiju jer su im muževi cijelo
vrijeme provodili u kavanama, gdje one nisu imale pristup. S toga su
objavile peticiju jer su smatrale da im se muževi iz kavane vraćaju
neproduktivni, kao i pustinja iz koje dolazi ta samonikla biljka.
Smatrale su da je čitavo čovječanstvo u opasnosti od izumiranja.
Premda
žene nisu ulazile u kavane u Osmanskom Carstvu jedno je vrijeme vladao
zanimljiv običaj – mladoženja je morao obećati da nikada neće ostaviti
ženu bez kave, a kršenje tog obećanja smatrano je legitimnom osnovom za
razvod, piše Zvjezdana Antoš u katalogu izložbe “Idemo na Kavu” koja je
prije devet godina organizirana u Etnografskom muzeju, prenosi Hina.
Ideja
da kafa liječi pijanstvo, zadržala se do danas, iako, napominje Žižek, u
tome nema mnogo istine. “Liječi mamurluk, ali zapravo usporava čišćenje
krvi od alkohola. Djeluje stimulativno nakon 15 minuta i traje od pet
do šest sati”, ističe.
(Vijesti.ba / FENA)