RTV7 | Medijski servis grada Tuzle
Sophie Whitbread mislila je da je odustajanje od šećera prilično jednostavan proces budući da ne jede previše slatkiša. Zbog toga odlučila odustati od slatkiša na sedam dana. No iznenadilo ju je kada je shvatila koliko je blokada imala u ovoj misiji.Za deset minuta, pala je na prvoj prepreci.
“Naivno sam mislila da mogu jesti svoja omiljena jela. Bila sam uzbuđena što mogu pojesti fajita za večeru. Onda otkrijem da tortilje u koje ih zamotavam sadrže šećer. Pedeset posto mojih obroka s jelovnika uključuju tortilje. Uz rastujući osjećaj panike počela sam da provjeravam naljepnice na namirnicama u svojoj kuhinji i otkrivam da mnoge od njih sadrže šećer. Čak i hljeb od cjelovitih žitarica.”
Šećer je majstor prerušavanja.
“Budući da u ormaru nisam imala adekvatne hrane potrebne za moju misiju otišla sam u kupovinu namirnica nadajući se da ću sve to brzo obaviti. To je bila pogrešna pretpostavka. Toliko proizvoda je puno šećera. Sve vrste sirupa, pa čak i voćni sok morale su biti isključene s menija. Moja omiljena curry pasta sadrži čak 10 grama šećera. Zbog toga sam odlučila da ih pravim sama.”
Treći dan mogla je jedino razmišljati o keksu.
“Prošlo je 48 sati od kako sam započela svoju misiju. Nemam običaj da često jedem kekse, ali danas se osjećam poput čudovišta koje bi samo jelo kekse. Pojela sam nekoliko keksića bez šećera i od njih mi je bilo muka. Onda sam se sjetila da pitam nutricionisticu Sophie Medlin zbog čega mi se to dešava. Rekla mi je da ukoliko se osoba liši nečega, samo češće razmišlja o tome.”
Svi su joj pokušavali dati malo šećera.
“Preostale božićne čokoladice, besplatni kroasani, svi mi daju neki šećer. Čak i crkva pored koje prolazim dijeli besplatne kolače. Osjećam se nepristojno dok odbijam slatkiše. Nisam sigurna da li mi svemir otežava izazov. Bilo kako bilo, izbjegavanje šećera zahtijeva puno više suzdržavanja nego što sam predviđala.”
I suho voće sadrži dodatni šećer.
“Iako je suho voće klasificirano bez šećera, neko suho voće ipak ima dodatnog šećera poput hurmi i brusnica. Marelice i smokve možete konzumirati ali ne smijete pretjerivati.”
Morala je reći zbogom i umacima.
“Neki ne mogu bez kečapa, a ja bez sojinog umaka koji jedem skoro svaki drugi obrok. On obično sadrži šećer, a pronalazak zamjene je gotovo nemoguć. Našla sam ljuti umak bez dodanog šećera, ali on više odgovara meksičkoj nego kuhinji jugoistočne Azije. Ne postoji dobra zamjena za soja sos, tako sam morala eliminirati i neka od mojih najdražih jela.”
Prirodni lijekovi za kašalj su puni šećera.
“Zima je, pa prirodno imam prehladu i puno kašljem. Pokušala sam napraviti nekoliko domaćih lijekova no svi su propali jer sadrže i čuvenu kašiku meda. Na kraju sam uzela otopljeni paracetamol i popila ga s vrućom đumbirovom vodom.”
Sophie Whitbread uspjela je preživjeti sedam dana bez šećera. No da je izazov duže trajao odustala bi od njega jer je veoma teško. Ona kaže da bi mnogi ljudi koji se odreknu šećera mogli da ga nadomjeste drugim namirnicama čija konzumacija također mora biti ograničena.
(Klix.ba)
