Sopranistica Vedrana Šimić u filmu “Stupica”: Trebamo se zapitati kako je biti Alen Muhić

Film “Stupica nevidljivog djeteta” u režiji Šemsudina Gegića, potresni dokumentarno-igrani film o goraždanskom mladiću Alenu Muhiću već u martu bi trebao imati premijeru.

Snimanje filma je zvanično završeno još u decembru, međutim, nekoliko scena koje će se naći na filmskom platnu snimljeno je ovih dana u Goraždu u skoro nemogućim uslovima.

Ledenom Drinom dugo je odzvanjao glas dramske sopranistice Vedrane Šimić koja u filmu utjelovljuje lik Dore, robinje iz bh. etno pjesme stare stotinama godina, koja možda najbolje opisuje prokletstvo i nevolje ratova i silovanih žena.

Lik Dore i pjesma kao da su sastavni dio života Alena Muhića, dječaka kojeg je majka, žrtva silovanja iz Foče, odmah nakon rođenja napustila u Ratnoj bolnici u Goraždu.

Scene sa Vedranom Šimić koja u filmu igra, pjeva i glumi, Gegić je snimio upravo u nekadašnjoj Ratnoj bolnici, ali i na “mostu ispod mosta” koji je u ratu služio kao jedini način sigurnog prelaska s jedne obale Drine na drugu.

Sjajna kreacija
“Snimali smo u prekrasnom ambijentu na rijeci Drini, mostu ispod mosta, u bolnici i u parku Rorovi, a nakon toga i u Udruženju Žene – žrtve rata u Sarajevu. Snimljeni su samo muzičko-dramski dijelovi koji nisu mogli biti snimljeni dok je trajalo snimanje u Goraždu zbog angažmana sopranistice Vedrane Šimić, jer je u to vrijeme bila zauzeta drugim poslovima”, kaže Šemsudin Gegić, reditelj filma.

“Očekivao sam da će to biti izuzetno dobro, međutim ono što smo uradili sa njom je sjajna kreacija i fenomenalna izvedba te pjesme i te uloge, što je sigurno i dio stvarne biografije mlade umjetnice”, dodaje Gegić.

Vedrana Šimić je porijeklom iz BiH, ali živi i radi u Zagrebu. Za Klix.ba je izjavila da je još pod snažnim emocijama snimanja filma.

“Još uvijek sam pod velikim dojmom i obuzeta snažnim emocijama. Svakako jedno veliko i pozitivno iskustvo za mene, ali nimalo lako. Bio je to i moj prvi susret sa Goraždem, kao i ‘igranjem’ u filmu. Upoznala sam divne ljude, od osoblja u hotelu Behar, do medicinskog u Bolnici Goražde, vrlo profesionalne i pozitivne ekipe sa seta, a i Alena… Nisam majka, a ako jednog dana budem, voljela bih imati sina kakav je on”, ispričala je.

“Tumačim lik Dore, robinje koja je metafora za sve žene silovane bilo kada i bilo gdje. Uloga je muzičko-dramska. Nema govornih dijelova, sve vrijeme pjevam temu iz bh. etno pjesme ‘Dora robinja’, čiji je zapis star stoljećima. Krase je predivan tekst i melodija. Sretna sam da mi je reditelj Šemsudin Gegić otkrio to naše kulturno blago. Obećala sam si kad budem prvom prilikom radila u Sarajevu, a to se nadam da će biti uskoro – otići na Muzičku akademiju u Sarajevu na kojoj sam svojevremeno i studirala u klasi prof. Paše Gackić i zamoliti profesore na muzikološkom odsjeku da malo više istražim o njoj, a možda pronađem još neke. Voljela bih ih imati u svojoj notnoj kolekciji, naučiti, prezentovati, a možda i snimiti ako bude prilike. Pjesma se provlači i kao tema u prethodnom filmu ‘Dječak iz ratnog filma'”, navela je.

Posljednja scena ju je slomila
Saradnja sa Gegićem počela je slučajno, a sudeći prema utiscima potrajat će.

“Upoznala nas je moja profesorica Zrinka Andrejaš iz Muzičke škole Tuzla. Razgovarajući s njim o filmu došla je na ideju da bih možda ja bila prava osoba za Doru robinju. Preporučila me, a profesor me dobro ‘istražio’, upoznali smo se, ‘kliknuli’ na prvu i eto tako dođosmo do saradnje. Zahvalna sam profesorici, nadam se da sam svoj angažman opravdala. Kako sam već rekla, ovo je bio moj prvi susret sa filmom”, kaže Vedrana.

Ona iza sebe ima brojne operske uloge na gotovo svim scenama u regiji i dalekom Brazilu, koncertne nastupe u Lisinskom, Bečkoj Goldensaal Musikvereini, National Concert Haalu u Dablinu… Ima i četiri velike hrvatske pozorišne nagrade i jednu nominaciju, od kojih je jedna i Nagrada Hrvatskog glumišta.

“Bit ću iskrena, ne volim kamere, volim ‘daske’ i ‘žive’ izvedbe. Kad me profesor Gegić pitao da li bih prihvatila ulogu, prvo na što sam pomislila su kamere. Međutim, tokom dugih razgovora sve više sam ‘ulazila’ u svoj lik, profesor je veliki znalac i umjetnik, znao je kako izvući iz mene ono što želi (nadam se da sam uspjela u konačnici) i došavši pred kamere naprosto sam na njih zaboravila i zaista mi nisu smetale u mojoj kreaciji”.

Snimanje u Goraždu je ostavilo traga pa se Vedrana oporavlja kod majke u Tuzli.

“Ludi adrenalin me vodio i davao mi snagu, iako uslovi za jednog operskog pjevača nisu bili nimalo zahvalni. Poznati smo kao velike ‘maze’ i da vječito pazimo na glas i zdravlje. Pjevati i glumiti na minus ne znam koliko stepeni, uz drinski vjetar, bosa, u svilenoj haljini, pa i 10 ili 12 sati na setu, ne jesti, ustati ujutro u 5, a leći kasno iza ponoći – ništa mi nije bilo teško. Svi su me pazili i čuvali, trčali sa dekom i toplim vunenim čarapama pri svakoj i najmanjoj pauzi. Ali ono što je boljelo, a i dalje jako boli je činjenica da je to iko ikada morao doživjeti u stvarnom životu. Vrlo često ‘kukamo’ kako nam je ovo i ono, a zapravo smo veoma nezahvalni… Kako je biti Alen, kako je biti njegova biološka majka, njegovi roditelji, sestre? Kako živjeti s tim? Posljednja scena me slomila. Slomila je Doru robinju, slomila Alenovu biološku majku, sve silovane majke, majke, nemajke, slomila i Vedranu…”, ispričala je za Klix.ba.

Mlada umjetnica nada se da ovo nije prva i posljednja saradnja sa rediteljem Šemsudinom Gegićem, no ističe da je želja obostrana. Nakon snimanja film o Alenu Muhiću definitivno ulazi u proces montaže te će prema očekivanjima biti predstavljen u martu. Interes javnosti, ali i svjetskih medija je ogroman, ali i obaveza više za ekipu koja je naporno radila. S druge strane, film će otvoriti i mnoga pitanja, na koja bar za sada nema odgovora.
(Klix.ba)

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.Potrebna polja su obilježena *

*