Štampa na njemačkom jeziku piše o zločinima u Bosni i Hercegovini koji se ne smiju zaboraviti, navodeći ulogu koju u tome imaju pisci poput Saše Stanišića, Anne Baar i Marka Dinića. Osvrće se i na Valentina Inzka.
U intervjuu za
austrijski Standard visoki predstavnik Valentin Inzko govorio je o video
konferencji UN-a na kojoj su učestvovali i predsjednici SNSD-a i HDZ-a
BiH Milorad Dodik i Dragan Čović.
“Rusija je kao stalna članica
Vijeća sigurnosti UN-a pozvala na ovaj neformalni virtuelni susret,
želeći dati priiku prije svega Dodiku i Čoviću da prezentiraju svoje
suprotne stavove u odnosu na moj izvještaj od 5. novembra”, rekao je
Inzko pojašnjavajući da je predsjednik SDA Bakir Izetbegović odbio da
učestvuje na sastanku, kritikujući što su pozvani predstavnici tri
najveće stranke a ne članovi Predsjedništva. On je dodao da na početku
nije bilo predviđeno da on učestvuje na konferencji ali da je to učinio
na želju evropskih država – članica Vijeća sigurnosti. Na pitanje
novinarke Standarda da prokomentira Dodikov napad na njega, Inzko je
rekao: „Dodik je govorio 30 minuta, možda i duże. Mene i bivšeg visokog
predstavnika lorda Paddyja Ashdowna je nazvao kriminalcima. Sve članice
Vijeća sigurnosti kritikovale su glorificiranje ratnih zločinaca, poput
spomen-ploče ratnom zločincu Radovanu Karadžiću na Palama. Dodik je
predložio da je zajednički uklonimo. Meni ne pada na pamet da uklanjam
ploču u čast na doživotnu robiju osuđenog ratnog zločinca Karadžića.
Najprije mora biti promijenjen odgovarajući zakon ili uredba a onda i
uklonjena odnosno zamijenjena ploča. To bi trebao uraditi onaj koji je
tu ploču poručio, postavio i svečano otkrio, a to je bio Milorad Dodik.”
Inzko
je na pitanje, kakve su bile posljedice ovog neformalnog skupa,
odgovorio da još nikada u posljednjih 11 godina nije doživio da su se
zemlje tako solidarisale sa njim, posebno SAD i Njemačka. Delegacija
Belgije je potakla donošenje zakona kojim bi se sankcioniralo negiranje
ratnih zločina poput genocida. Inzko je istakao da je članovima Vijeća
sigurnosti na konferencji UN-a jasno stavljeno do znanja, šta se dešava
na terenu u BiH.
“Lokalni političari dobili su mogućnost da
razmotre Zakon u vezi sa negiranjem genocida, a onda će uslijediti
naredni koraci. Isto važi i za slučaj da se ne ukłoni ploča u čast
Radovana Karadžića. Postavio sam rok od šest mjeseci da se ona ukloni.
Sljedeći cilj je zabrana putovanja za Dodika u zemlje EU”, rekao je
Inzko.
Na konstataciju novinarke da se Rusija sve više stavlja na
stranu Dodika i pitanje kakvu poziciju ima Srbija, Inzko odgovara:
„Rusija želi da se ukine funkcija visokog predstavnika i time je sa
Dodikom na istoj liniji. A Srbija se do sada u govorima uvijek pozivala
na Dejtonski sporazum i poštovala činjenično stanje”, rekao je Inzko u
intervjuu za list Standard.
Narodi koji znaju kako za suživot
“Dodjelom
Nobelove nagrade za literaturu 2019. godine pokrenute su užasne rane i
sjećanja. Peter Handke je neoborivim dokazima optužen za ignorisanje ili
umanjivanje srpskih zločina”, piše njemački dnevnik Frankfurter
Allgemeine Zeitung. „Nekoliko dana kasnije, prije nego što su razjarene
Majke Srebrenice krenulu na proteste u Štokholm, pisac Saša Stanišić,
porijeklom iż BiH, u svom govoru u povodu dodjele nagrade za najbolju
knjigu Njemačke rekao je: ‘Imao sam sreću uteći od onoga što Peter
Handke u svojim tekstovima ne opisuje’. Ova potresna replika odnosila se
na izjavu Jana Wagnera, nosioca Büchnerove nagrade 2017. I ona se
sastojala iż jedne rečenica u šest redova, pretvorene u stihove. Njen
naslov u kombinaciji sa grobljima, na koje se autor poziva u prvom
stihu, odaje beskrajnu patnju tokom blokadę Sarajeva”, navodi FAZ.
Njemački
list podsjeća kako su Karadžićevi Srbi napadali grad sa okolnih brda,
granatama i snajperima, kao i da je 11.000 ljudi ubijeno, jedan dio njih
u dva masakra na Markalama. Piše i kako su napadači gađali i vojnike
UN-a, uzimali ih kao taoce. Grad je bio snabdijevan zahvaljujući
vazdušnom mostu a njemački teretni avioni Transall morali su aterirati u
strmom letu, kako bi izbjegli da budu pogođeni. No ime Sarajeva u
pjesmi Jana Wagnera predstavljalo je sve druge gradove koji su stradali,
pa i Novi Grad (Bosanski Novi), Tuzlu, a prije svega Srebrenicu.
FAZ
ukazuje i kako su po brdima i poljima Sarajeva i Srebrenice nikla
groblja sa destinama hiljada nišana i nadgrobnih spomenika. Navodi kako
se Jan Wagner veže za tu mirnu, sveprisutnu sliku i aranžira košnice sa
pčelama između bijelih, muslimanskih nišana. Svakom pčelaru je jasno šta
je pisac htio da kaže. U pjesmi se pojavljuju pčelinja društva, ti
“narodi sa desetinama hiljada pčela u svakoj košnici, jedni pored
drugih, bez da iko ikome smeta, kao simboli pulsirajućeg života,
koegzistencije i marlljivosti – a nasuprot njih stoje ratna dešavanja
između različitih etničkih grupa u BiH.. Tamo, gdje su se ljudi
donedavno borili, ubijali i sahranjivali, vratio se novi život.”
Iż
perspektive pčela, koje se u radijusu od 3 km, natovarene nektarom i
peludom, u strmom letu poput aviona u okviru vazdušnog mosta, vraćaju u
svoje košnice, ogromna polja sa nišanima izgledaju ‘sićušno mrtva’,
nastavlja se pjesničkim jezikom u članku FAZ-a. “Ispod nišana na
obroncima Sarajeva i Srebrenice su sinovi i muževi, kojima dolaze da ih
oplakuju njihove majke i žene. Prije svega one, a posebno glasna
delegacija majki, koja je otišla u Štokholm da protestuje zbog dodjele
Nobelove nagrade Handkeu, ne dopuštaju da nad ratnim zločinima, na
kojima se sada nalaze košnice pčela, olako poraste trava zaborava. Sada
su im se pridružili i pjesnici. Jan Wagner diskretno podsjeća na strašne
zločine usred Evrope, koji ne smiju biti zaboravljeni. Uz njega je
generacija koja je izrasla iz nekadašnjih strana u sukobu: generacija
pisaca na njemačkom jeziku poput Anne Baar, Marka Dinića i Saše
Stanišića – marljivih pčelica, koje poput onih u Sarajevu, održavaju
sjećanje na ratove u bivšoj Jugoslaviji. Oni nam daju onaj med
literature, koji je najavio Hugo von Hoffmannsthal u svojoj Baladi o
životu”, piše FAZ u članku pod nazivom “Narodi koji znaju kako se živi
zajedno”.
(Vijesti.ba)