Prema profesorici na institutu INSEAD Erin Meyer, svaka od zemalja na planeti može biti smještena na spektrum kada je u pitanju planiranje.
Skala planiranja je uveliko uvjetovana brojem historijskih faktora koji su oblikovali način na koji ljudi žive, razmišljaju i komuniciraju međusobno. Mjesto na skali je djelomično posljedica toga koliko su fiksan i pouzdan, odnosno, dinamičan i nepredvidiv svakodnevni život u nekoj zemlji.
Ako, recimo, živite u Njemačkoj, shvatićete da stvari baš i ne idu prema planu. Vozovi su pouzdani, saobraćaja je podnošljiv, sistemi su utemeljeni, pravila vlade su jasna i manje više redovno se apdejtiraju.
Vjerovatno čitavu godinu možete organizirati na način da očekujete da ništa preveliko se neće umiješati u te planove.
Postoji jasan link, zapravo, između ovog kulturalnog paterna i mjesta Njemačke u istoriji kao jedne od prvih zemalja na svijetu koja je postala umnogome industrijalizirana.
Zamislite da ste radnik u fabrici u njemačkoj automobilskoj inudstriji. Ako na posoa zakasnite samo par minuta, mašine na kojima radite će da kasne sa pogonom a što rezultira jasno mjerljivim finansijskim gubitkom.
Do današnjeg je dana, percepcija vremena u Njemačkoj ukorijenjena upravo u industrijskoj revoluciji, gdje su radnici u fabrikama radili manuelno i gdje je sva u određeno vrijeme trebalo biti na svom mjestu.
U drugim društvim, posebno u zemljama u razvoju, život se koncentrira oko svijeti o konstanstnoj promjeni. Kako se politički sistemi mijenjaju i a sa njima i finansijski sistemi, saobraćaj, monsuni i redukcije vode koje uzrokuju nepredvidive promjene, uspješni manageri su oni koji su razvili sposobnost da izađu na kraj sa ovim promjenama.
Planiranje unapred je u redu, ali samo 48 sati ili manje.
(Vijesti.ba/Oslobođenje)