Mount Everest postao planina smeća?

Ljudski izmet koji se desetljećima gomila na najvišoj planini na svijetu pretvorio je 8.848 metara visoki Mount Everest u “fekalnu bombu koja samo što ne eksplodira”, a prijetnja od izbijanja bolesti na “krovu svijeta” je vrlo ozbiljna, saopćio je predsjednik Nepalskog planinarskog saveza (NMA) Ang Tshering, navodeći da se tokom penjačke sezone svake godine na planini ostavi čak 12 tona fekalija.

Više od 700 alpinista, turista i visokogorskih vodiča iz redova Šerpa, koji svake godine provedu više od dva mjeseca na padinama Everesta tokom penjačke sezone, ostavljaju za sobom goleme količine izmeta i urina, a taj problem nikako da se riješi, jer je tek prošle godine donesen propis koji nalaže da se niti jedan penjač s planine ne smije vratiti bez osam kilograma smeća, uključujući i gore navedeno.

Nepalska vlada namjerava postrožiti propise kako bi se planina očistila i potom vratila u besprijekorno, djevičansko stanje snježne ljepote, u vrijeme prije nego su Edmund Hillary i šerpa Tenzing Norgay prvi stupili na vrh Everesta 1953.

Prvi penjači ostali su zadivljeni “najsamotnijim mjestom na svijetu, ledenom pustinjom bez kisika smještenom na skoro 9.000 metara”, čija su pobočja svake godine zagađenija za 12 tona ljudskog izmeta i urina.

Taj “posebni teret” uglavnom kupe visinski nosači koji ih u vrećama prenose u iskopane jame u blizini smrznutog jezera Gorak Shep i istoimenog sela na 4900 metara nadmorske visine.

Stotine stranih alpinista pokušavaju svakog proljeća i jeseni osvojiti Everest, a jedino je prošlogodišnja sezona bila odgođena zbog pogibije 16 šerpa u lavini, što je osvijestilo drugi problem – komercijalizaciju uspona i posljedično tome, preveliki broj ljudi na uobičajenim rutama prema vrhu, preko sjeveroistočnog i jugoistočnog grebena, prenosi portal croenergo.eu.

Te standardne rute, koje su postale “via normale”, osim što su prenapučene i odurno su zagađene.

Naime, u posljednje 62 godine, više od 4.000 ljudi ponovilo je pothvat Hillaryja i Norgaya, s više stotina onih koji nisu uspjeli, a svi oni su uz pomoć visinskih nosača nosili stotine kilograma opreme od kojih je većina ostala na planini, vječno okovana snijegom i ledom. Uz to su kao ‘suveniri’ ostale fekalije, a nije rijetkost da se vrlo često nabasa i na tijelo nekog penjača kojemu planinski bogovi nisu bili skloni.

Penjači koji žele osvojiti Everest provedu u prosjeku dva mjeseca na planini, aklimatizirajući se cijelo vrijeme, kako napreduju od baznog do jurišnog logora te na vrh. Najveća gužva, pa tako i zagađenost je oko baznog logora, no to smeće je lakše transportirati u dolinu. Na visinskim logorima penjači ne koriste pokretne zahode već nuždu obavljaju u rupama u snijegu, a izmet i urin tamo ostaju trajno.

“Osim nagrđivanja jedne čudesno lijepe planine, to je postala i zdravstvena prijetnja”, ističe Tshering.

Nepalska vlada je odlučila da će s početkom ove sezone strogo nadgledati ekspedicije i njihovu brigu o otpadu, a sve će prije uspona kao jamstvo morati uplatiti 4.000 dolara depozita.

Od 2008. o čistoći Everesta brinu se dobrovoljci, sudionici ekspedicija kojima je jedini cilj uklanjanje smeća, od praznih boca za kisik do fekalija. Koliko je stanje ozbiljno ističe švicarski alpinist Ueli Steck koji priznaje da iz straha od trovanja više ne prokuhava snijeg za vodu u logoru II jer se boji da niža temperatura ključanja na toj visini neće ubiti klice.

Skupina nepalskih umjetnika nedavno je prikupila 1,5 tona smeća koje su s Everesta donijeli penjači, uključujući i dijelove srušenog helikoptera, te to smeće preobrazili u 74 umjetnička djela.

(Fena)