Godišnjica zatvaranja logora Omarska: “Život je bio nula, nema veze ako te prozove i ubije”

Okupljeni bivši logoraši oživjeli su danas bolne uspomene iz perioda kada su od maja do augusta 1992. godine bili zatvoreni u krugu rudnika Omarska kod Prijedora, koji je početkom rata u BiH pretvoren u koncentracioni logor

Puštanjem bijelih balona, sjećanjima bivših logoraša i članova porodica ubijenih, te učenjem fatihe i intoniranjem himne Bosne i Hercegovine danas je obilježena 23. godišnjica zatvaranja logora Omarska kod Prijedora, jednog od najzloglasnijih logora na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine.

Okupljeni bivši logoraši oživjeli su danas bolne uspomene iz perioda kada su od maja do augusta 1992. godine bili zatvoreni u krugu rudnika Omarska kod Prijedora, koji je početkom rata u BiH pretvoren u koncentracioni logor. Bivši logoraši obišli su zgrade i prostorije u kojima su bili smješteni u ljeto 1992. godine i gdje su proživljavali torture i mučenja te položili cvijeće ispred zloglasne “bijele” kuće, javlja Anadolija.

Sabahudin Garibović, predsjednik regionalnog Saveza logoraša regije Banjaluka, uz Savez logoraša u BiH i organizatora današnjeg obilježavanja, kazao je da se ovaj dan obilježava u znak sjećanja na stradale ali i radosti za one koji su preživjeli.

Početak obilježavanja kasnio je zbog velike gužve jer se na ulasku u logor neočekivano formirala kolona. Komemoraciji je prisustvovalo više hiljada ljudi, od čega je najviše bilo preživjelih logoraša i članova njihovih porodica, te porodica ubijenih.

– Bio sam u logoru Trnopolje, a moj otac i rahmetli brat je ubijen ovdje u ovom logoru i veći dio moje familije je bio u ovom logoru, a brat mi je ubijen – rekao je Garibović.

On kaže da je neopisivo doći na ovo mjesto.

– Mi logoraši obilježavamo ovaj dan umjesto da to za nas radi država, da nam obezbijedi sve da mi dođemo kao logoraši samo ispričamo priču šta nam se desilo a da nam oni sve obezbjede, jer oni su dužni da nam obezbijede sve ovo – kazao je Sabahudin Garibović.

Mnogi kažu da je Omarska simbol stradanja nesrpskog stanovništva uopšte na teritoriji BiH 1992. godine.

Džemal Paratušić koji je sa 24 godine bio je u logoru Omarska od 27. maja do raspuštanja logora 6. avgusta kada je prebačen na Manjaču, kaže da knjige i drugi dokumenti dovoljno govore o tome kroz šta su prošli zarobljenici u ovom logoru. Tuče, mučenje, maltretiranje, ubijanje i progon.

– Nivo ljudskosti i bića je bio na niskom nivou tako da je život bio nula. Nema veze ako te prozove i ubije, sve je bilo jednostavno, tako je postalo, u takvom sistemu smo bili da je sve postalo jednostavno – kazao je Paratušić.

Ispričao je kako su “tukli sve redom, niko nije prošao bez batina”, i smatra da su preživjeli samo imali sreće.

– Teško mi je kada dođem ovdje – kazao je sa suzama u očima ovaj bivši logoraš.

Osim njega u logoru Omarska bili su mnogi članovi njegove rodbine, brat, koji nije imao ni 18 godina, a kako je rekao, na sreću većina ih je preživjela.

Današnja komemoracija se održava u znak sjećanja na zatvaranje koncentracionog logora Omarska kroz koji je prošlo više od 3.000 logoraša, a blizu 700 logoraša je ubijeno.

Dio logoraša je ubijen na Korićanskim stijenama i na Hrastovoj glavici, velikim stratištima na prostoru zapadne BiH, a desetine logoraša podlegli su ranama zadobijenim tokom svirepih mučenja.

Početkom augusta 1992. godine poznati američki i britanski novinari Roy Gutman, Penny Marshall, Ed Vulliamy i Ian Williams otkrili su prijedorske logore.

(Faktor.ba)

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.Potrebna polja su obilježena *

*