RTV7 | Medijski servis grada Tuzle
Napuniti 30 godina je dobar razlog za slavlje, no Mirza Teletović ima više razloga od mnogih da bude sretan, piše zvanični portal najjače košarkaške lige na svijetu nba.com.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini, mladi Mirza je s roditeljima slušao kako svaki dan neko pogine, jedan dan je riječ o nekom rođaku, sutradan o komšiji. Kaže kako je jednu noć pitao majku: “Da li je iko živ?”
Prvi ugovor s 15 godina
Uprkos svim problemima u domovini, dječak koji je brzo rastao pronašao je strast koja mu je ispunjavala život u okruženju smrti. Kratki flertovi s nogometom, kick-boksom i karateom nisu ga ni blizu zadovoljavali kao košarkaška lopta. Pod sjenama bombardiranih zgrada, pronašao je sportski izlaz iz haosa u kojem se nalazio.
– Najbolje sam se osjećao, imao sam dobar dodir i osjećaj u igri – govori.
Satima je igrao, sve dok ne bi bio potpuno iscrpljen, ili dok sirene nisu najavljivale novi napad.
Rat u Bosni i Hercegovini je bio nasilni rezultat raspada Jugoslavije, koja je u to vrijeme imala nevjerovatnu generaciju košarkaša, poput Tonija Kukoča, Dražena Petrovića ili Dine Rađe. Teletović je rastao uz svoje legende, poput Mirze Delibašića, i već rano je bio blizu njih.
Prvi ugovor je potpisao sa 15 godina, no već je bio previše dobar za bh. ligu – prosječno je postizao po 30 poena. Potom je igrao u Belgiji, da bi naredna stanica bila španska ACB liga.
Tranzicija od zvijezde u malom gradu do igrača velikih liga bila je vidljiva.
– Trebale su mi dvije ili tri godine da se naviknem – priznaje Teletović.
Već je 2007. godine bio spreman za prelazak u NBA, do tada se takmičio protiv najboljih evropskih košarkaša u dresu Bosne i Hercegovine na evropskim prvenstvima 2003. i 2005. godine. Teletović se tada prijavio, ali ga nije odabrao nijedan klub.
No, u ACB nikada nije manjkalo kvalitetnih, igrača NBA nivoa za takmičenje, treba spomenuti da su tada u španskoj ligi igrali Ricky Rubio, Marc Gasol, Tiago Splitter… Ipak, Teletović i njegova Tau Ceramica su u dva navrata osvojili naslov prvaka Španije (2008. i 2010. godine).
Iz sezone u sezonu je postizao sve bolji prosjek poena, osvajao brojne nagrade. Pošto na draftu nije bio izabran, NBA ga je smatrala slobodnim igračem, a njegove igre su značile da je privukao pažnju američkih ligaša. To su svi znali – osim njega.
– Uopšte o tome nisam razmišljao, imao sam još dvije godine ugovora u Španiji i nisam znao da li ću to ispuniti, ili ići dalje u Evropu da igram. Menadžer mi je rekao kako ima veliki interes iz NBA, a pošto sam igrao u svakoj evropskoj ligi koja vrijedi, osjetio sam da je pravo vrijeme za NBA – kaže Teletović.
Ugrušci u plućima
Phoenix je pokazao prvi interes, a to Teletović nikada nije zaboravio. Ipak, bolju ponudu imao je Brooklyn, trogodišnji, potpuno osigurani ugovor, koji je potvrdio ispunjenje sna. Teletović je bio rijedak ulov: stariji novajlija s iskustvom i vještinom potrebnim da odmah donose rezultate.
Ipak, prvu sezonu je većinom proveo na klupi, ali je radio na brzini i fizičkoj spremi, potrebnima za NBA utakmice. U sezoni 2013-14. dobio je veću ulogu, veću minutažu i odmah je imao prosjek od 8,6 poena i 3,7 skokova.
Početkom naredne sezone, protiv branitelja naslova Spursa, igrao je umjesto vrhunskog igrača Kevina Garnetta i upisao 26 poena i 15 skokova. Tada su Netsi slavili nakon produžetka.
No, 22. januara 2015. godine je napustio meč u Los Angelesu, gdje je Brooklyn igrao protiv Clippersa. Nije mogao disati, ranije mu je nekad falilo daha, ali nikada tako ozbiljno.
Prebačen je u bolnicu, gdje mu je otkrivena plućna embolija, odnosno krvni ugrušci u plućima, što mu je možda bilo opasnije od granata i metaka u ratu, jer su ugrušci ciljali baš njega.
Ovaj put se nije mogao spašavati kroz igru koju je volio.
Stanje mu se kasnije popravilo da nakratko može ući u igru, a kada su Netsi eliminirani u prvom kolu doigravanja, odlučio je iskoristiti pauzu za potpuni oporavak, što je značilo da će propustiti Evropsko prvenstvo ove godine. To mu je teško palo, jer za bh. selekciju igra skoro deceniju.
Bolest i oporavak su se nezgodno desili u isto vrijeme s istekom ugovora, a problemi sa zdravljem su doprinijeli padu statistika. Sa svim ovim upitnicima – koji klub bi ga primio?
Ponovo je prvi bio Phoenix, a njihova upornost i praćenje na i van terena značili su mnogo.
“Želim ići tamo gdje me ljudi žele. Želim ići tamo gdje znaju moju igru. Mislim da ovdje savršeno odgovaram.”
A to se vidi u više segmenata, na terenu, u zajednici. Vrijeme pogoduje njegovoj porodici, često odlazi sa suprugom i četvero djece na plivanje ili u šetnju.
– Volim sunce, volim vrijeme ovdje, volim šetati. Volim jednostavno otići u bar, sjesti s ljudima, zabavljati se. To se može i u Brooklynu, ali je ovdje je drugačije – priča Teletović.
Zdravlje mu se vratilo, igra bez ljekarskih restrikcija, a Phoenixov stil igre će mu pogodovati da postiže više poena. Jedva čeka da to pokaže.
– Ono što vas ne ubije, čini vas jačim, tako gledam na sve to. Morate vjerovati u Boga i nastaviti se boriti. To sam radio oba puta – i tokom rata, i tokom bolesti – poručio je Mirza.
(MOJportal)
