Suđenje Oriću i Muhiću: Svjedočenje porodica srpskih žrtava

Porodice srpskih žrtava sa područja Bratunca i Srebrenice svjedočile su  na suđenju ratnom komandantu u Srebrenici Naseru Oriću i pripadniku Armije BiH Sabahudinu Muhiću za zločine nad srpskim zarobljenicima na području Srebrenice 1992. godine.

Na suđenju Naseru Oriću i Sabahudinu Muhiću za zločine počinjene u okolini Srebrenice, svjedokinja Tužilaštva BiH Radmila Nikolić-Milošević kazala je da je njen stric Milutin otišao kod Đurine kuće u selu Kravica (općina Bratunac) 29. maja 1992. godine, nakon čega se više nije vratio.

Pojasnila je da su se napadači dovikivali s brda kada joj je nestao stric Milutin Milošević, te da je čula riječi putem megafona:

“Na sigurnom je, ali će ga ubiti Naser ako ne predaju neke račune.”

U kuću svjedokinje, došla je supruga od strica, i tu su se, kako je rekla, svi skupili, pričali i plakali.

– Tata doziva prema Sandićima. Govori nemojte ubiti Milutina, doći ću ja. Odgovaraju ubit će ga Muhić, Naser i neki Omerović. Ako ne ubije jednog Miloševića, ubit će drugog – kazala je svjedokinja, pojasnivši da je njen stric bio načelnik policije u Bratuncu.

Nikolić-Milošević je kazala da je čula na megafon kako govore da je „Milutin u sigurnim rukama Nasera i Muhića“, javio je BIRN

Na upit da li je i brat ubijenog Milutina zajedno sa svjedokinjom davao izjavu, odgovorila je „svi smo pričali“.

U izjavi, koju je citirala braniteljica Čović, svjedokinja je kazala da joj je jedna žena iz Lolića koja je tada došla u selo kazala da je Milutin ranjen i da ga je liječio Meho u svojoj kući, a da ga je ubio Mehmed Omerović zvani Medo.

– Pronašli smo tijelo Milutina Miloševića u rijeci, vezano za drvo žicom. Šake su bile vezane žicom koja je bila vezana za drvo. Nije bilo oštećeno tijelo samo je bila povreda na čelu. Pokopali smo ga 15-tak metara u blizini – kazao je Mehić.

Nastavak suđenja zakazan je za 7. juni.

Orić i Muhić su optuženi da su 1992. godine u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac ubili trojicu zarobljenika srpske nacionalnosti – Slobodana Ilića, Milutina Miloševića i Mitra Savića.

Na ročištu održanom 10. maja, svjedokinja Tužilaštva Bosne i Hercegovine Jelica Ilić rekla je da su posmrtni ostaci njenog muža Slobodana, koji je ubijen 12. jula 1992. godine, pronađeni tokom ekshumacije na deponiji smeća u Zalazju.

Ona je potvrdila da je supruga, koji je bio sudija u Osnovnom sudu u Srebrenici, a potom u Sudu za prekršaje u Bratuncu, posljednji put vidjela sredinom juna 1992. godine u Bratuncu.

“Bili smo skupa oko pola časa. Rekao mi je da su svi njegovi iz sela otišli u Zalazje i da ide i on s njima. U Zalazju su bili teški životni uslovi, a on je djelovao iscrpljeno i bio je neobrijan”, rekla je Ilićeva.

Kako je dalje navela, ona je nakon tog susreta sa dva sina otišla “trbuhom za kruhom”. Brala je maline u Poljoprivrednom dobru u Šapcu, gdje je ostala do 12. jula 1992. godine, kada je od žene kod koje je stanovala saznala “da je na Zalazju pokolj i da ne znaju šta je sa Slobodanom”.

“Došla sam sa sinom ispred Doma zdravlja u Bratuncu, gdje su bila izložena tijela ubijenih. Slobodana nije bilo. Čula sam da je odveden u Srebrenicu. A kada je vršena ekshumacija, nađen je zatrpan na deponiji smeća u Zalazju”, ispričala je  tada Ilićeva.

(BHRT/RTV7)