Kada je 10. aprila 1945. legendarni tehničar i spiker Radio Sarajeva Đorđe Lukić Cigo u radio mikrofon izgovarao identifikacijske rečenice ”Smrt fašizmu – sloboda narodu! Ovdje Radio Sarajevo…” niti on niti njegove kolege koje su odašiljale radio signal iz netom oslobođenog grada nisu mogli zamisliti da je tako započela jednu velika, ogromna priča. Priča o najvažnijem javnom mediju u BiH, instituciji koja je u značajnoj mjeri oblikovala i kulturni identitet ovih prostora – Radioteleviziji Bosne i Hercegovine (BHRT).
Značajan je ovaj jubilej, ne samo za naše uposlenike, bivše i sadašnje, nego i u širem društvenom kontekstu, jer je BHRT nezaobilazan sudionik svih društvenih promjena u vremenima za nama. Od onih kada je bio prvi i jedini elektronski medij u BiH, preko vremena kada je jačao i razvijao se šireći svoju ponudu i značaj za razne sfere društva i mnogostruke javnosti, pa do novog, poslijeratnog vremena i (post)trazicijskih društvenih okolnosti, kada se na medijskom nebu na kojem djeluje i brojna konkurencija BHRT uspostavlja (a mnogi će reći i ostaje) jedini istinski javni medijski servis za sve stanovnike Bosne i Hercegovine.
Otkad su kolege s početka priče, tada malobrojna ekipa novinara i tehničara, uspostavljali lokalni radio program, preko slavnih dana osamdesetih i početka devedesetih kada su Radio i Televizija Sarajevo kao tadašnji republički medijski servis imali po tri i četiri svoja kanala a iza sebe već ogromne uspješne projekte, potom ratnih godina kada je mnogo toga uništeno i ugašeno ali nikad do kraja i zauvijek, pa sve do danas – kroz BHRT je prošlo i svoj trag ostavilo hiljade ljudi, profesionalaca raznih struka, stotine slavnih urednika i novinara, desetine vizionara, rukovodilaca, velikih i značajnih umjetnika, pa čak i pet akademika.
Njihovim naporima izgrađen je javni servis koji je ”od ideološkog postao društveno glasilo, od saopštavajućeg postao razgovarajući medij” kako je svojevremeno pišući o istorijatu Radio Sarajeva zapisao legendarni novinar, urednik i publicist Zija Dizdarević.
Sposobnost prilagodbe vremenu i potrebama društva, kroz decenije za nama doprinosila je da ovaj medij bude i ostane pouzdan suputnik građanima u svakodnevnom životu ili, riječima Ivice Mišića, radijskog urednika, novinara i diplomate ”ukućanin, razbibriga, razonoda i orijentir”.
Obrazovna, edukacijska misija javnog medijskog servisa, kao i ona da svoju publiku zabavi i razonodi, često je u aktuelnim pričama o značaju ove institucija gurnuta u drugi plan u odnosu na informativnu funkciju kao i političke implikacije iste, a upravo su ti dometi BHRT-a ostavili najveći pečat i ostali upisani u kolektivno sjećanje kao simboli kreativnosti i inovativnosti, (p)ostajući trajnim kulturnim naslijeđem. O tome svjedoče generacije koje su odrastale uz kultne radio i TV programe iz kulture, muzike, raznih sfera umjetnosti, sporta, obrazovanja, zabave…
Takva programska raznovrsnost, uz kvalitetne informativne emisije i sadržaje, bila je ključnim faktorom očuvanja jezika, tradicije i indentiteta Bosne i Hercegovine.
I danas se BHRT suočava s velikim izazovima – od političkih pritisaka do finansijskih problema – koji predstavljaju prijetnju po njegov opstanak, po mnogima i veću nego u ratno vrijeme. Potvrđuju se tako riječi slovenačkog kolege novinara i komunikologa Lenarta Šetinca koje je zapisao u monografiji ”Radio Sarajevo” prije desetak godina: ”Borba za profesionalnu, autonomnu i neovisnu javnu RTV nikad neće biti završena”.
