Ratni dnevnik Ratka Mladića kao umjetničko ostvarenje

Izložba „Dnevnik“ Vladimira Miladinovića, inspirisana ratnim dnevnikom haškog osuđenika Ratka Mladića, otvara se u danas u beogradskoj galeriji „Eugster”. Riječ je o 400 tušem iscrtanih stranica Mladićevih dnevnika, prevedenih na engleski jezik, koje je on vodio punih pet godina, od samog početka ratnih sukoba u bivšoj Jugoslaviji.

„Polje savremene umjetnosti nudi potencijal da se stvari koje su duboko potisnute i veoma su problematične i traumatične, vrate nazad u razmatranje. To je ono što je meni značajno. Dakle, ne kao neki pokušaj da se mase osvijeste o onome šta se dešavalo“, kaže za DW autor izložbe Vladimir Miladinović.

On dodaje: „Mislim da danas svi imaju mogućnost da veoma lako saznaju sve što se dešavalo, ali važno je pitanje nekog simboličkog prostora u našem društvu koje ne dozvoljava mogućnost da se o određenoj temi govori, naročito na kritički način.“

Dokazni materijal na suđenju u Hagu

Dnevnici Ratka Mladića na 5.000 stranica i u dvadesetak svezaka nisu klasičan dnevnički zapis. To su više teze, neka vrsta podsjetnika, nekada teško razumljivog, ispisanog sa mnogo skraćenica, bilješke sa sastanaka sa visokom političkim i vojnim ličnostima u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini.
„Tu ima raznih stvari – od nekih banalnih, kao što je pitanje kapaciteta pekare u Lukavici za prehranu vojske, do nekih veoma značajnih pitanja u vezi sa nacionalnim identitetom, vjerom, itd“, objašnjava autor izložbe.

Mladićevi ratni dnevnici kao inspiracija

Dnevnici su pronađeni u stanu i na tavanu Mladićeve supruge u Beogradu prilikom pretresa 2008. i kasnije 2010. godine, i uvršteni su u dokazni materijal sudskog procesa koji se protiv njega vodio pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu.

Da bi dnevnici bili uvršteni u dokaze u Hagu, tim grafologa, svjedoka i eksperata imao je zadatak da protumači ono sto je Mladić zapisao. „Svako slovo, svaka linija, morala je pažljivo biti pretvorena u kompjuterski tekst, čitljiv za birokratski auditorijum suda“, podsjeća beogradski Forum Ziviler Friedensdienst, koji je i jedan od pokrovitelja Miladinovićeve izložbe.

Ratko Mladić je prvostepenom presudom Haškog tribunala osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici, zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja rata u BiH.

Fokus na 1992. godinu

Iako je Mladić vodio dnevnik punih pet godina, izložba Vladimira Miladinovića fokusirana je samo na 1992. godinu. „Na osnovu stranica Mladićevih dnevnika iz 1992. godine, ne može se saznati mnogo novog o ratnim zbivanjima u tom periodu“, kaže Miladinović, „ali ti zapisi daju uvid u strogu vojničku birokratiju, o tome kako se striktno vodilo računa o svim segmentima koji su tom trenutku bili važni.“

„Osnovni utisak koji se stiče, jeste da taj veoma strogi, školovani kadar JNA, u jednom trenutku počinje da radi protiv svega onoga za šta je bio spreman do juče da se bori. Upravo to se vidi kroz te dokumente i kroz dnevnik koji sam ja uzeo u razmatranje“, objašnjava Miladinović, čiji radovi čine i dio stalne postavke Muzeja savremene umjetnosti u Beogradu.

Vladimir Miladinović i ranije se u svojim radovima bavio ratnom prošlošću bivše Jugoslavije, medijima devedesetih godina, odnosom prema ratnim zločinima. „Ono što podrazumijeva moj rad, koji je sada već postao dugogodišnja praksa, neka vrsta dnevne rutine, jeste da ja zapravo pretražujem različite arhive i pravim neku vrstu novog narativa, tj. pravim neke svoje arhive. Dakle, izvlačim stvari koje smatram da su izopštene iz javnog diskursa danas, i vraćam ih u neki proces razmišljanja. To počinje od arhiva dnevne štampe, bioskopskih postera, dokumenata, fajlova.”

Srpski mediji – nekad i sad

Miladinović je jedan od dobitnika nagrade 53. Oktobarskog salona i glavne nagrade fonda za crtež „Vladimir Veličković“.Njegova prethodna izložba bila je posvećena manipulacijama i ratnoj propagandi medija u Srbiji devedesetih godina. Kako mu danas izgleda izvještavanje srpskih medija o ratnoj prošlosti bivše Jugoslavije?

„Mislim da je ono čemu danas svjedočimo logičan nastavak svega onoga što se postavilo kao kamen-temeljac u počecima raspada bivše Jugoslavije. Veoma značajno pitanje jeste na koji način su mediji doprinijeli ratu, pa čak možda i tome da se desi neki ratni zločin“.

Pošto su sada drugačije okolnosti, to se više ne dešava na isti način, kaže Miladinović. Ali i dodaje: „Bukvalno danas imamo naslovnu stranicu ’Večernjih novosti’ koja striktno perpetuira sve ono što je bila njihova osnovna agenda devedesetih godina. Govorim o tekstu koji je napisan povodom objavljivanja novog sajta Inicijative mladih za ljudska prava o ratu u Srbiji devedesetih godina. Ta naslovna strana je pokušaj da se ideja javne sfere zaštiti od bilo kakvog prodora nečeg što je drugačije, što se ne uklapa u neku ideju tog zvaničnog narativa o tome šta se događalo.“

Miladinović ocjenjuje da postoji tendencija da se stvori jedan dominantni istorijski narativ o prošlosti u Srbiji. „U tim procesima postoje dijelovi prošlosti koji se jednostavno ne uklapaju. Sa druge strane, imamo tu slavnu prošlost koja se uvijek stavlja u prvi plan. Mislim da se umjetnost zapravo suprotstavlja kulturi stvaranja tih narativa, to je kao neki klin koji se stavlja u taj točak i sprječava da se stvaraju takvi narativi“.

(Vijesti.ba / DW)

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.Potrebna polja su obilježena *

*

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.