Služba za poslove sa strancima (SPS) Bosne i Hercegovine suočava se s ozbiljnim izazovima u oblasti kontrolisanja radnih migracija, koje su u proteklom i tekućem periodu dodatno opterećene zloupotrebama zakonitih procedura. Isti problem muči i poslodavce.
U situaciji kada je tržište rada suočeno s hroničnim nedostatkom domaće radne snage, sve veći broj poslodavaca okreće se uvozu radne snage iz inostranstva. Međutim, ovaj proces često ne protiče bez problema, kako navode iz SPS-a, zabilježeni su brojni slučajevi u kojima strani radnici dolaze u BiH samo s ciljem da je iskoriste kao tranzitnu zemlju ka Evropskoj uniji, uz pomoć nelegalnih mreža.
“Zloupotrebe su najčešće prisutne kod radnika iz Indije, Nepala, Bangladeša, Turske i Pakistana, koji po dolasku u BiH vrlo brzo napuštaju poslodavce i pokušavaju ilegalno preći u EU,” upozorava Rade Kovač, načelnik Sektora za operativnu podršku Službe za poslove sa strancima.
Dugotrajne procedure i zloupotrebe
Postupak zapošljavanja stranih radnika u BiH u prosjeku traje od šest do sedam mjeseci. U tom periodu, stranac mora proći kompleksne procedure – od dobijanja radne dozvole, nadležnih zavoda za zapošljavanje, preko izdavanja D vize pa do konačnog odobrenja boravka u BiH. Ovakva praksa se pokazala kao neučinkovita, spora i otvara prostor za brojne zloupotrebe.Služba za poslove sa strancima ističe da su poslodavci često žrtve nepouzdanih posrednika – pravnih lica registrovanih na sumnjivim adresama, bez zaposlenih, koja koriste lažnu dokumentaciju i koje bez ikakvih provjera dovode migrante, a ne potrebne radnike. Ti migranti često nemaju ni namjeru ostati i raditi u BiH, već samo koriste legalne kanale da bi stigli u BiH, a potom ilegalno nastavili put prema zemljama EU.
Konkretnim mjerama protiv zloupotreba
“Tokom 2024. i početkom 2025. godine SPS je odbila 1.390 zahtjeva za ovjeru pozivnih pisama, viza i boravišnih dozvola zbog sumnje u zloupotrebu. Takođe, izrečeno je više od 3.200 mjera protjerivanja, a svi sumnjivi slučajevi su proslijeđeni policiji i tužilaštvima”, navodi Kovač.
SPS je u saradnji s Ministarstvom vanjskih poslova BiH, zavodima za zapošljavanje i entitetskim udruženjima poslodavaca predložio reformu postojećeg sistema, kako bi se vrijeme za proces dovođenja radnika svelo na 30 do 60 dana, uz poštivanje svih sigurnosnih i zakonskih procedura.
“Naš cilj je da procedure budu brže, ali sigurnije. Neophodno je obezbijediti da strani radnik koji dobije dozvolu boravka može odmah početi sa radom, ali i da poslodavci angažuju stvarnu radnu snagu, a ne ljude s krajnjim ciljem ilegalnog napuštanja BiH”, kaže Kovač.
Pouzdanost kao ključ uspjeha
Dobra praksa se, navodi, pokazala u slučajevima kada poslodavci lično odlaze u zemlje porijekla radne snage poput Indonezije i Tanzanije gdje direktno, u saradnji s licenciranim agencijama, odabiru radnike. Ti radnici su ostali u BiH i pokazali se kao pouzdana i vrijedna radna snaga, posebno u sektorima građevinarstva, ugostiteljstva i turizma.
“U planu je organizacija edukacija za poslodavce i službenike u zavodima za zapošljavanje, kako bi se utvrdile jasne procedure i radilo isključivo s provjerenim posrednicima. Veliku ulogu u ovom procesu treba da imaju i diplomatsko-konzularna predstavništva BiH.
Prijedlog novih zakonskih rješenja
SPS ističe da je neophodna hitna zakonska reforma – posebno u dijelu koji se odnosi na izdavanje radnih dozvola, D viza i boravišnih odobrenja. Cilj je omogućiti zakonit i brz dolazak strane radne snage, ali istovremeno očuvati sigurnost i spriječiti svaku vrstu zloupotrebe.
“Naša obaveza je da budemo servis poslodavcima, ali i da zaštitimo tržište rada i sigurnost građana BiH uz razvoj ekonomije” zaključio je Kovač.
Broj odobrenih dozvola boravka za strane radnike u našoj zemlji prošle godine iznosio je 5.400, no trenutne potrebe tržišta jasno ukazuju na porast potražnje – prema procjenama, nedostaje do 8.000 radnika.
Ključni izazov u ovom procesu ostaje izgradnja pouzdanog tržišta radne snage, ali i pažljiv i kvalitetan odabir radnika koji će dugoročno ostati i raditi kod domaćih poslodavaca. U tom kontekstu, posebno se ističu radnici iz Indonezije i Tanzanije, koji su se pokazali kao pouzdana i marljiva radna snaga.
“Radnici iz ovih zemalja ne zloupotrebljavaju priliku boravka, ostaju u zemlji i predano rade. Njihova posvećenost i profesionalnost su za svaku pohvalu,” ističe Kovač.
Najveće potrebe za radnicima trenutno su u sektorima građevinarstva te ugostiteljstva i turizma, koji se suočavaju s ozbiljnim izazovima u pronalasku domaće radne snage. Upravo zato, nastavak saradnje s državama poput Indonezije i Tanzanije vidi se kao jedno od mogućih rješenja za stabilizaciju tržišta rada.
