Infektivna mononukleoza je zarazna bolest koja se često naziva i “bolest poljupca” te nekad prije i “žljezdana groznica”. Ona može biti opasna, iako je u većini slučajeva blaga i prolazi bez ozbiljnih komplikacija poput rupture slezene, opstrukcije dišnih putova, hematoloških komplikacija, jetrenih komplikacija, po život opasnog hemofagocitnog sindroma itd.
Specijalistica imunologije pri Klinici za unutarnje bolesti Kliničke bolnice “Sveti Duh” za Net.hr otkrila je kako se mononukleoza liječi, koji su njeni uzročnici te koji su simptomi te bolesti.
Što je mononukleoza?
“Uzročnik infektivne mononukleoze je Epstein-Barr virus (EBV) iz obitelji herpes virusa. U rjeđim slučajevima drugi patogeni mogu biti uzročnici sindroma mononukleoze, od njih je najčešći citomegalovirus (CMV). No, i infekcije virusom humane imunodeficijencije (HIV), adenovirusima, Toxoplasme gondii, humanim herpes virusom 6 (HHV-6) se mogu prezentirani kliničkom slikom sindroma nalik mononukleozi”, objasnila je doktorica.
Simptomi mononukleoze
Tipična klinička slika kod infektivne mononukleoze započinje s umorom, malaksalošću, glavoboljom i povišenom tjelesnom temperaturom, nakon čega slijede specifičniji znakovi u vidu uvećanih limfnih čvorova, upale ždrijela, povećanog broja limfocita u krvi s prisutnošću atipičnih limfocita te uvećane slezene.
“Infektivna mononukleoza tipično predstavlja konstelaciju simptoma i znakova od kojih niti jedan nije specifičan za samu bolest te ne mora biti prisutan kod svakog bolesnika”, rekla je doktorica.
Tok mononukleoze obično slijedi predvidljiv obrazac, iako može varirati među pojedincima. Nakon izlaganja EBV-u, simptomi se obično pojavljuju četiri do šest sedmica kasnije. To se razdoblje naziva razdobljem inkubacije, a u tom periodu virus se razmnožava u tijelu te nisu prisutni simptomi bolesti.
Koliko traje mononukleoza?
“Nakon inkubacijskog perioda javljaju se prvi simptomi poput jakog umora, grlobolje, vrućice i natečenih limfnih čvorova. Ova faza može trajati od nekoliko dana do nekoliko sedmica. Simptomi obično dosegnu svoj vrhunac unutar jedne do dvije sedmice nakon čega slijedi faza oporavka. U tom periodu se osobe obično počinju osjećati bolje te dolazi do postupnog povlačenja simptoma. Većina zdravih, imunokompetentnih osoba počinje se potpuno oporavljati unutar dvije do četiri sedmice, iako je ta faza također individualna. Neki pojedinci mogu osjećati dugotrajne simptome, osobito umor, koji može trajati nekoliko mjeseci”, objasnila je doktorica.
Koliko dugo je mononukleoza zarazna?
“Nakon primarne infekcije, EBV doživotno ostaje u domaćinu, uglavnom u B limfocitima, te se povremeno asimptomatski i dalje izlučuje slinom. Oralno izlučivanje obično traje od šest do 18 mjeseci nakon početne infekcije, no zabilježeno je i desetljećima nakon preboljenja bolesti. Prijenos virusa se u većini slučajeva događa s osobe na osobu kontaktom s izlučevinama sline. No, samo se oko pet posto bolesnika zarazi od osobe koja je u fazi akutne infekcije. Mnogo češće se prijenos odvija putem sline između nezaražene osobe i osobe koja je ranije preboljela bolest, a kod koje je prisutno asimptomatsko izlučivanje virusa slinom”, dodala je.
Oporavak kod mononukleoze
Liječnica je rekla da mononukleoza prolazi sama od sebe te je liječenje usmjereno na ublažavanje simptoma.
“Općenito govoreći, mononukleoza je tipično samoograničavajuća bolest, što znači da prolazi sama od sebe bez specifičnog antivirusnog liječenja. Liječenje je usmjereno na ublažavanje simptoma, kao što su odmor, hidracija i smanjenje boli. Savjetuje se izbjegavati intenzivan napor u periodu od dva do tri tjedna. Aktivno liječenje rezervirano je uglavnom za komplikacije same bolesti te ovisi o vrsti komplikacije, a uključuje razne suportivne mjere i često primjenu glukokortikoida.”
Komplikacije kod mononukleoze
Iako je mononukleoza u većini slučajeva blaga, kod oboljelih ponekad može doći do određenih komplikacija.
Neke od najčešćih akutnih komplikacija infektivne mononukleoze uključuju:
Rupturu slezene,
Peritonzilarni apsces,
Opstrukciju dišnih putova,
Neurološke sindrome (Guillain-Barréov sindrom, parezu facijalnih i drugih kranijalnih živaca, meningoencefalitis, aseptični meningitis, transverzalni mijelitis, periferni neuritis, optički neuritis i encefalomijelitis),
Hematološke komplikacije (granulocitopeniju, trombocitopeniju, hemolitičku anemiju),
Jetrene komplikacije (porast transaminaza),
Po život opasni hemofagocitni sindrom.
Može li se mononukleoza vratiti?
Doktorica je otkrila može li se mononukleozom zaraziti dva ili više puta.
“S obzirom na to da kliničku sliku sindroma mononukleoze može uzrokovati više patogena, teoretski je moguće prezentirati se njome više puta u životu – svaki put uzrokovanu različitim uzročnikom. U kliničkoj praksi drugi najčešći uzročnik sindroma mononukleoze je CMV. Osim toga, opisani su rijetki slučajevi ponovne pojave EBV-om uzrokovane infektivne mononukleoze u pojedinca koji je već ranije prebolio primarnu infekciju”, istakla je.
Prehrana kod mononukleoze
Oboljeli od mononukleoza u organizam trebaju unositi puno tekućine te, pored ostalog, izbjegavati rafiniranu hranu s puno šećera, bijelog hljeba i tjestenine.
“Nema specifičnih smjernica što se tiče prehrane kod mononukleoze. No, neki generalni savjeti uključivali bi prehranu poput one za jetrene bolesti i prehranu s nutritivno bogatim namirnicama i antioksidansima poput lisnatog povrća, paprike i borovnica. Izbjegavanje rafinirane hrane s puno šećera, bijelog kruha i tjestenine. Konzumiranje manje crvenog, a više bijelog mesa. Potrebno je unositi puno tekućine (voda, čajevi) kako bi se izbjegla dehidracija te ublažila grlobolja. Poželjno je izbjegavati pića s puno kofeina, kao i alkohol”, kazala je doktorica.
