On je slikar koji je prve poteze povlačio kao dječak, takmičio se u talentu još u gimnazijskim danima, osvajao sportske titule, gradio kuću, pokretao poslove i podizao porodicu – ali nikada nije napustio platno. Fikret Ibričić dokaz je da sudbina može imati mnogo puteva, ali da pravi poziv uvijek pronađe način da opstane.
U Galeriji portreta otkrili smo kako su zanat i građevinska škola oblikovali njegov osjećaj za kompoziciju, kako su putovanja donijela prve uljane boje, zašto je sliku godinama poklanjao drugima i šta danas znači atelje kao njegovo utočište. Govorili smo o porodici, prijateljstvu, sportu, kolonijama, jednostavno, o životu ispunjenom bojama koje ne blijede.
