Neki ljudi uđu u život drugih tiho, bez velikih riječi, ali ostanu zapamćeni po osjećaju sigurnosti koji donose. Takav trag, godinama, ostavlja prim. dr. Samira Srabović, doktorica kojoj su pacijenti vjerovali ne samo zbog znanja, nego i zbog načina na koji ih je slušala, razumjela i ohrabrivala onda kada je to bilo najpotrebnije.
Njena priča počinje u Mosniku, u velikoj mahali punoj djece i igre, u porodici u kojoj je bila mezimica i mlađa sestra pod budnim okom starijeg brata. Između ljubavi prema pjesmi, putovanjima i ansamblu Iskre, rasli su i dječiji snovi da jednog dana bude učiteljica ili doktorica. Godine su pokazale da će oba sna pronaći svoje mjesto u njenom životu.
U emisiji Galerija portreta razgovaramo o putu od studentice medicine do ljekarke koja je prve ratne godine provela radeći na ortopediji i u Hitnoj pomoći, o danima koji su zauvijek ostali urezani u sjećanje. Govorimo i o porodici, djeci, generacijama učenika kojima je prenosila znanje, ali i o tome koliko čovjeka oblikuju obični trenuci – razgovori, prijateljstva, muzika, okupljanja i osjećaj da ste uvijek tu za ljude koje volite.
