Odnosi između zemalja Južne Amerike i Evrope dugo vremena su posmatrani u kontekstu trgovine i sporazuma od kojih se veliki broj nažalost još nije realizovao u punoj mjeri.
Sudeći prema rezultatima posljednjeg susreta u Kolumbiji od 8. do 10. novembra čini se kako će taj osjećaj još dugo ostati dominantan s obje strane Atlantika.
Nakon što je 2023. godine u Briselu održan samit EU-CELAC, tada treći po redu takvog tipa, zvaničnici zemalja postigli su dogovor da svake dvije godine kroz slična okupljanja kontroliraju i prate razvoj saradnje između dva kontinenta. Takozvana porodična fotografija koja je poslana iz Brisela, na jednom mjestu okupila je najrelevantnije lidere zemalja Južne Amerike, ali i najvažnije državnike zemalja Evropske unije.
U prvom redu mogao se vidjeti i vrh Evropske unije, uključujući tadašnjeg šefa Evropskog vijeća Charlesa Michela, prvog čovjeka diplomatije EU Josepa Borrella, ali i predsjednicu Evropske komisije Ursulu von der Leyen.
Talas otopljavanja odnosa između Južne Amerike i Brisela mogao se pratiti i mnogo ranije od održavanja samita, a sve je kulminiralo posjetom Ursule von der Leyen Brazilu i sastankom s predsjednikom ove zemlje Lulom da Silvom.
“Naše regije nisu samo prirodni partneri već su i partneri po izboru. Vrijeme je da naše strateško partnerstvo podignemo na viši nivo. Brazil je također supersila u obnovljivim izvorima energije, koja proizvodi 87 posto svoje električne energije iz obnovljivih izvora”, rekla je tada Ursula von der Leyen.
Vjerovatno najvažniji dio sastanaka iz 2023. godine jeste intenziviranje priče o famoznom sporazumu između Evropske unije i Mercosura, odnosno trgovinskog bloka najjačih zemalja Južne Amerike, a kojim bi se u značajnoj mjeri regulisao niz pitanja od trgovine, poljoprivrede pa sve do određivanja standarda za proizvode koji dolaze s jednog, odnosno drugog tržišta. U tom kontekstu, spominjalo se ukidanje carina na 91 posto izvoza EU, a što uključuje i automobile, dok bi Evropska unija trebala ukinuti carine na 92 posto izvoza Mercosura u EU u periodu do 10 godina.
Od pompeznih najava do skromnih delegacija
Iako je samit na teritoriji Južne Amerike trebao dati novi zamah i potvrditi jačanje saradnje između EU i Južne Amerike, za sobom nije ostavio ništa drugo do niza floskula, obećanja, ali i brojnih upražnjenih mjesta za stolom.
Uprkos najavi samita gdje je rečeno kako će se na ovom važnom događaju okupiti predstavnici 27 država članica EU te predstavnici 33 zemlje Zajednice latinoameričkih i karipskih država (CELAC), realnost je takva da je na sastanak stiglo 12 šefova država, šest potpredsjednika i 23 ministra vanjskih poslova.
“Diplomatska dezerterstva” u tom pogledu s evropske strane najviše su se primijetila na odsustvu njemačkog kancelara Friedricha Merza, italijanske premijerke Giorgie Meloni te francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Sastanak je, pravdajući ga zgusnutim rasporedom, otkazala i predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen, a na braniku Evrope ostali su lideri čije su zemlje i historijski vezane za područje Južne Amerike.
Čovjek čije se ime ne izgovara
Nova realnost s kojom se suočila Evropska unija, ali i brojne zemlje Južne Amerike, uključujući i zemlju domaćina samita Kolumbiji i talas agresivnih odluka američke administracije, napravila je (ne)očekivano potpunu pometnju u južnoameričkim i evropskim političkim redovima, a što se neposredno odrazilo i na ovaj važan samit.
Upravo se na primjeru Kolumbije i njenog predsjednika Gustava Petra pritisak američke administracije vjerovatno najbolje i osjetio. On, njegova porodica kao i najbliži saradnici dospjeli su na američku listu sankcija nekoliko sedmica uoči održavanja samita tvrdeći kako kolumbijski predsjednik podstiče trgovinu kokainom na područje Sjeverne Amerike.
Sada, kada su zavjese na samit EU-CELAC definitivno spuštene, delegacije su navele kako se generalno sastanak može ocijeniti pozitivnim. Ipak, sve ono što ga je pratilo u pozadini, a što je dovelo i do povlačenja brojnih značajnih političkih faktora na oba kontinenta, jasan je pokazatelj kako će se povjerenje u takvim okolnostima jako teško graditi.
“Balkon Amerike”, kako nazivaju Santa Martu, tako je umjesto bistrog pogleda u budućnost kakva je najavljena 2023. godine postao prostor u kojem je strah od reakcije jačeg ispunio prostor, a što bi na kraju moglo postati i nepremostiva prepreka ulasku Južne Amerike i Evrope u novu eru odnosa.
