Na mezarju Surovi u naselju Kukavice, Medžlis Islamske zajednice Rogatica, danas je klanjana kolektivna dženaza za četiri žrtve: Kulić Hajriji, rođenoj Vražalica, Kulić Sulji, Kulić Ameli i Kulić Šahi, rođenoj Turković, ubijenim 1. juna 1992. godine tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Najmlađa žrtva je sedmogodišnja Kulić Amela.
“Naša Amela će pitati, kad se čovječanstvo skupi na Sudnjem danu: ‘Šta sam to ja bila kriva pa nisam imala pravo živjeti?’. Kao što će ih pitati djeca Gaze, djeca Sarajeva i sva djeca ovoga svijeta koja nisu imala pravo da žive zato što su se malo drugačije zvali i malo drugačije izgledali”, rekao je muftija goraždanski Remzija ef. Pitić.
Upozorio je da veliko civilizacijsko pitanje treba biti usmjereno prema traženju odgovora šta se dešava u kućama i okruženju pa se, naglasio je, proizvede toliko zla u ljudima da mogu ubijati čak i djecu.
Amelin otac Mustafa nije imao riječi kojima bi opisao današnji dan i vlastite osjećaje. Težinu trenutka i života nakon zločina je nemoguće opisivati ali, kaže, barem će znati na kojem je mjestu ukopao kćerku i gdje može doći.
Suljin i Šahin sin Rasim je 33 godine tražio kosti svojih roditelja.
“Odvedeni su preko puta našeg sela, na lokaciju koja je poprilično blizu. Tu su ih pobili i zapalili štalu. Mi ih ne možemo vratiti, ali moramo govoriti i opominjati. Teško je pričati, ali to nam je obaveza. Prema njima i prema svima koji dolaze”, ispričao je Rasim.
Dženazi je prisustvovao i glavni imam Medžlis Islamske zajednice Rogatica Amel ef. Kozlić, koji je podsjetio na status šehidske žrtve kod Allaha, dž.š., ali i trajnu opomenu i upozorenje koju treba nositi sjećanje na počinjene zločine, javlja MINA.
