Izvještaj Agencije Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR) navodi da su klimatske katastrofe prisilno raselile 250 miliona ljudi širom svijeta u posljednjoj deceniji, što bi značilo da je 70.000 ljudi raseljeno svakog dana. Brojka uključuje ljude koji su bili raseljeni više puta.
Poplave, oluje, suše i ekstremne vrućine su među vremenskim uslovima koji uzrokuju raseljavanje, uz sporo nastajuće katastrofe poput dezertifikacije, porasta nivoa mora i uništavanja ekosistema, koje ugrožavaju sigurnost hrane i vode.
Do sredine 2025. godine, 117 miliona ljudi je raseljeno zbog rata, nasilja i progona, što predstavlja ozbiljnu krizu ljudskih prava koju klimatska kriza brzo pojačava.
UNHCR je saopštio da je klimatska kriza “multiplikator rizika” koji je otkrio i pogoršao postojeće nejednakosti i nepravde, uključujući uticaj sukoba, nasilja i prisilnog raseljavanja unutar i preko granica.
Broj zemalja koje prijavljuju raseljavanje povezano i sa sukobima i sa katastrofama utrostručio se od 2009. godine, prema izvještaju UNHCR-a pod nazivom “No Escape II: The Way Forward” objavljenom u ponedjeljak. Pa ipak, krhke i sukobima pogođene zemlje koje primaju izbjeglice primaju samo četvrtinu potrebnih finansijskih sredstava za borbu protiv klimatskih promjena.
Izbjeglice i raseljene osobe, koje često žive u nesigurnim fizičkim i političkim uslovima, spadaju među najteže pogođene klimatskom krizom uprkos tome što malo doprinose njenim uzrocima.
U 2024. godini, trećina svih vanrednih situacija koje je proglasio UNHCR uključivala je poplave, suše, šumske požare i druge ekstremne vremenske događaje koji su pogodili ljude raseljene zbog rata.
Tri četvrtine izbjeglica i drugih raseljenih osoba sada žive u zemljama koje se suočavaju s visokom ili ekstremnom izloženošću opasnostima povezanim s klimom, a ponovljena raseljavanja postaju sve češća.
Bez radikalnih akcija za suzbijanje klimatske katastrofe i pomoć siromašnim zemljama da se prilagode, situacija će vjerovatno postati mnogo gora, upozorava se u izvještaju.
Do 2050. godine, najtopliji izbjeglički kampovi mogli bi se suočiti s gotovo 200 dana opasnog toplinskog stresa godišnje, s ozbiljnim rizicima po zdravlje i preživljavanje, a mnoge lokacije postale bi nenastanjive.
