Naša istaknuta dječja književnica Jagoda Iličić dobitnica je ugledne književne nagrade “Fra Martin Nedić” za roman “Hvatač snova”. Nagrada je dodijeljena u srijedu 4. lipnja u Muzeju Franjevačkog samostana “Vrata Bosne”, u Tolisi, a u okviru manifestacije Dani Tolise.
Osim Jagode Iličić, nagradu “Fra Martin Nedić” primili su i Julijana Matanović za roman “Stoji ti put” i Marko Gregur za roman “Ekspozicija tame”.
U razgovoru za Hrvatski glasnik, Jagoda Iličić nam kaže da joj ova nagrada mnogo znači. Ističe da se posebno osjećala nakon što je čula obrazloženje prosudbenog vijeća kojeg čine: predsjednik Krešimir Dominković, prof. Marko Matolić i Marija Džoić, da se među svim knjigama lirske poezije, kojih je bilo desetak, istaknula zbirka pjesama “Hvatač snova”.
“U pjesmama iz zbirke “Hvatač snova” Jagoda Iličić predstavlja se kao zreo lirski subjekt koji u stihove vješto pretače razna stanja koja većina ljudi proživljava i mnoge pojave koje nas okružuju. U tom smislu, recimo, nešto tako prozaično kao što je gradnja obiteljske kuće, odbacivanje starog isluženoga kauča na otpad ili sadnja voćnjaka poprimaju obilježja vrhunskih lirskih epizoda i osvajaju čitatelja dubinom introspekcije i meditativnim aluzijama lirskog subjekta te ga potiču da i sam drukčije počne promatrati mnoge, uvjetno rečeno, banalnosti s kojima se hrva u svakodnevici”, stoji između ostalog u obrazloženju prosudbenog vijeća kojeg je iznio predsjednik Krešimir Dominković.
Također, ističe da Jagoda Iličić zadivljujuće uspijeva izbrisati, ili barem zamutiti, granice između uzvišenog i niskog u umjetnosti.
“Jer pjesma je doista svuda oko nas, ako imamo dovoljno talenta, senzibiliteta, umješnosti, ali i potrebe, prepoznati je i izraziti ono što ćutimo. A Jagoda Iličić ima svega toga u zavidnoj mjeri.”
Od dominantnih tema i motiva kojima su ovi stihovi zaokupljeni izdvajaju se fenomeni koji dolaze iz prirode, u širem smislu riječi, konkretnije rečeno – stabla, ptice, trava, pejzaži, cvijeće, voćke, a posebno more, prema kojem lirsko ja ima golemo poštovanje, doživljava ga kao hram i mjesto iscjeljenja, lišavanja strahova.
“Općenito uzevši, mnoge su pjesme prožete osjećajem zahvalnosti prema živom svijetu oko nas za sve ono što nam pruža i čime naš život čini ljepšim i daje mu dodatni smisao. A dodatni smisao, možda i ponajvažniji, našem životu daju drugi ljudi, naši bližnji, i odnosi koje uspostavljamo s njima”, navodi se u obrazloženju i dodaje da upravo tim ljudima i odnosima posvećen također znatan dio pjesama iz zbirke “Hvatač snova”.
“I tu ona, uvjetno rečena banalnost, prestaje biti banalnost jer gubitak i odlazak bliskih ljudi, oca primjerice, ozbiljne su traume i ta bol s kojom smo prisiljeni nositi se u velikoj mjeri mijenja naš pogled na svijet i život te iziskuje od nas preslagivanje na vrijednosnoj ljestvici i popisu prioriteta. A iz promišljanja o roditeljima, braći i sestrama te drugim bliskim osobama u lirskom se subjektu nerijetko javlja snažan osjećaj nostalgije i prisjećanja na neka davna, redovito mnogo ljepša i sretnija vremena.”
Idilu odrastanja danas su zamijenili odlasci na groblje, paljenje svijeća, za koje pjesnikinja koristi predivnu konstrukciju “miješanje vatre i voska”.
“U tom smislu ova bi se zbirka mogla nazvati i “hvatač sjećanja” jer su u njoj uhvaćena doista mnoga sjećanja, koja se, doduše, često javljaju upravo u snovima, kao naprimjer pjesmu “Puna jedra sjećanja”, pa je to zapravo uvelike isprepleteno.”
Specifičnost pjesama Jagode Iličić ogleda se i tome što su one pisane slobodnim stihom i nejednake su po dužini. U nekim opsežnijim pjesmama moguće je prepoznati i bajkovite primjese, pri čemu iz pera Jagode Iličić izbija ona na početku spomenuta dimenzija spisateljice za djecu.
“Jednako tako, u pjesmi “Igra” naziru se i natruhe magičnog iskustva, svojevrsne mistike. Zaključno bismo, na tom tragu, poeziju u nagrađenoj zbirci “Hvatač snova” mogli podvesti pod vrlo širok pojam stvarnosne poezije, dominantne u recentnoj lirskoj produkciji, ali ne bez ostatka, ne kao čisti realizam. Jer ako bi i u poeziji, kao što je to već uvriježeno i prepoznato u proznom stvaralaštvu, postojalo nešto kao fenomen magijskog realizma, onda bismo i poetiku legitimiranu u pjesmama koje imamo pred sobom uvjetno mogli tako krstiti, pa makar nam sudio strogi književnopovijesni sud”, istaknuo je na kraju obrazloženja predsjednik prosudbenog vijeća Krešimir Dominković.
I zaista, pogledamo li profesionalnu biografiju Jagode Iličić, vidjet ćemo da u njezinu opusu dominiraju književna djela namijenjena dječjem uzrastu i da se, ne samo pisanjem nego i pedagoškim te kreativnim angažmanom i u drugim medijima istaknula te polučila mnoge uspjehe na polju stvaralaštva za djecu.
Podsjećamo, želeći sačuvati sjećanje na život i djelovanje prvoga ilirca iz Bosne, fra Martina Nedića (Tolisa, 1. travnja 1810. – 26. svibnja 1895.), Zaklada Terra Tolis iz Tolise utemeljila je 2009. godine Književnu nagradu “Fra Martin Nedić”.
Na natječaj za 2025. godinu mogli su se prijaviti književnici koji su objavili književnoumjetničko djelo od početka 2024. do 1. travnja 2025. godine.
Nagrada fra Martin Nedić veoma je značajna, ne samo za Tolisu nego za cijelu BiH jer promovira elitnu kulturu i podiže kulturni život na jednu višu razinu.
