Treći svjetski rat može početi na jednom od ova tri žarišta

I sama pomisao na novi svjetski rat djeluje pomalo nevjerovatno, ali takav razvoj događaja zapravo je vrlo moguć.
Još od kraja Drugog svjetskog rata nije bilo oružanog sukoba između velikih sila, a poslijeratni evropski projekt se ruši, što prati rast nacionalizma. U takvim uvjetima sve je veća opasnosti rata na kontinentu s dugom historijom krvavih sukoba, analizira Independent.

Moguće je da budući sukob između velikih sila preuzme oblik još jednog hladnog rata, ili čak konvencionalnog (za razliku od termonuklearnog) “vrućeg” rata.

U 21. vijeku postoje tri ključna bojišta gdje može da izbije sukob svjetskih razmjera. To su evropsko-rusko bojište s novim hladnim ratom, gdje je zapaljiva iskra situacija u Ukrajini, drugi je bliskoistočni kotao, gdje bi glavnu ulogu imali Islamska država i rat u Siriji, a treći je azijsko-pacifičko bojište s mogućim sukobom Kine i SAD.

Drugi hladni rat

List Time, hladnoratovski portparol američkog establišmenta, raspisao se o početku drugog hladnog rata 2014. poslije ruskog odgovora na krizu u Ukrajini. Isto tako su satanizovali predsjednika Rusije zbog vojne “agresije” u Gruziji 2008., očito uopće ne primjećujući identična kršenja međunarodnog prava od strane SAD, kao što je agresija na Irak. Ignorirali su i činjenicu da je ukrajinskoj krizi prethodilo dvije decenije dugo širenje NATO na istok uprkos obećanju da do toga neće doći. Dakle, događaji u Ukrajini su samo završetak cijelog procesa.

Trust mozgova European Leadership Network – ELN objavio je 2015. izvještaj na temu da li ruske vježbe s 80.000 pripadnika oružanih snaga i NATO-ove ratne igre s 15.000 učesnika mogu da izazovu rat.

– Obje vježbe pokazale su da svaka strana vježba tako da pazi koje su sposobnosti suprotne strane i najvjerovatnije ima na umu ratne planove… Iako portparoli insistirajuna tome da su ovo operacije protiv zamišljenih protivnika, njihova priroda i veličina ukazuju na suprotno. Rusija se priprema na sukob s NATO-om, dok se NATO priprema za rat s Rusijom – navodi se u izvještaju.

Nedavno su Sjedinjene Države poslale u Poljsku toliko vojnika koliko ih nisu slali u cijelu Evropu još od Hladnog rata, a najavile su i slanje trupa u druge istočnoevropske države – Estoniju, Bugarsku i Rumuniju.

Rusija je, s druge strane, još jesenas postavila u Kalinjingrad projektile “iskander-M”, koji mogu da nose nuklearne bojeve glave. Još se ne zna da li će Trump smiriti situaciju s Rusijom, ali s obje strane postoje jastrebovi koji žele da zaoštre situaciju.

Bliskoistočna geopolitika

Odmah nakon 11. septembra postojalo je samo nekoliko stotina islamističkih boraca i to u planinama Hindukuša. Posle 16 godina i rata protiv terorizma, koji je koštao oko 4.000 milijardi dolara i tokom kog je do sada izginulo 1,3 miliona ljudi, broj terorista je oko 100.000. Rat protiv terorizma pokazao se kao potpuni promašaj.

Kako se to dogodilo?

Penzionirani američki general Wesley Clarck otkrio je da je Pentagon posle 11. septembra napravio planove za napade na sedam država. Ti planovi su do posljednje tačke izvršeni miješanjem Zapada u Irak, Siriju, Libiju, Afganistan, Pakistan, Somaliju i Jemen. Zvanični razlog bio je terorizam, ali pravi je bio uspostavljanje ekonomske i vojne premoći u regiji. Brojni kritičari rekli su da je rat u Iraku izazvan zbog otvaranja državnih sredstava globalnom kapitalu – samo rekonstrukcija Iraka donijela je Americi 100 milijardi dolara.

U međuvremenu, Irak je pretvoren iz sekularne diktature u utočište džihadista, a saveznici Zapada, Saudijska Arabija i Katar, počeli su da finansiraju te islamske fanatike. SAD su za to znale, ali ponašale su se po principu cilj opravdava sredstva. Tako su i britanske i američke obavještajne službe uspostavile “pacovsku liniju” za naoružavanje terorista od Libije do Sirije.

Teroristički napadi u Evropi pokazali su koliko je teško spriječiti prelivanje posljedica ovakvih politika. Još 90-tih godina prošlog vijeka politikolog Semjuel Hantington dao je neka jeziva predviđanja o ratu civilizacija. Te projekcije tada su djelovale nerealno, ali sad su očigledno stvarne. Cilj Islamske države je da uništi multikulturalne zone gdje muslimani i nemuslimani žive zajedno da bi prisilila sve muslimane da žive u “kalifatu”. Upravo politika SAD najviše pomaže ovom cilju Islamske države.

Azijsko-pacifički region

Za vrijeme Obamine administracije Pentagon se sve više okretao Aziji s ciljem da 60 posto svih mornaričkih baza bude na tom kontinentu. SAD su ojačale saveze s Japanom i drugim dalekoistočnim partnerima kako bi “ograničile” Kinu. Ekonomski, SAD su podsticale Transpacifičko partnerstvo (TTP) – veliki trgovački dogovor koji je namjerno isključivao Kinu. Trump je sada povukao Ameriku iz TTP.

Ali, posljednjih godina rastu tenzije između Kine i Japana. A došlo je i do porasta vojna napetosti između Kine i SAD, koje trenutnu postavljaju projektile u Južnoj Koreji, posle čega je Kina upozorila na novu atomsku trku u tom području.

Novi američki predsjednik Donald Trump već je najavio trgovinski rat s Kinom. Njegov sadašnji glavni strateg Steve Bannon izjavio je u martu prošle godine: “Idemo u rat u Južnom kineskom moru za pet do deset godina… Nema sumnje oko toga”. I Bannon podržava Hantingtonove ideje o sukobu civilizacija između Istoka i Zapada. On i islam i Kinu smatra ekspanzionističkom prijetnjom.

Kina bi ekonomski mogla da nadmaši SAD, ali su SAD još uvijek vojno bez premca. Ova opasna nesrazmjera znači da će SAD koristiti vojnu silu kako bi sebi garantovale ekonomsku prevlast, navodi se u analizi Independenta.

(Vijesti.ba / Avaz)