Stručnjaci: Njemačka ušla u ‘rat bez nade’

Njemački parlament odobrio je odluku vlade da Berlin pruži vojnu podršku borbi protiv grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL) u Siriji, čime je ta država po mišljenju eksperata, ušla u rat ‘bez nade’.

U Siriju će biti poslano šest borbenih aviona tipa Tornado, 1.200 vojnika, ratni brod, avion za punjenje borbenih aviona gorivom i satelitsko izviđanje i, kako navode njemački mediji, specijalne jedinice koje bi, u slučaju da jedan od vojnika ili pilota strada u borbama, mogle odmah djelovati i izvući tu osobu iz Sirije.

Posebnu pažnju pri analiziranju njemačke vojne podrške u Siriji treba posvetiti avionima tipa Tornado koji sa svojim specijalnim infra crvenim kamerama mogu detaljno prikazati kopenene snimke.

Avioni koji će biti poslani su 20 godina stari, ali zanimljivo je da je Francuska eksplicitno tražila te avione za borbu u Siriji.

Radar ISIL-a

Samo slanje tih aviona pokazatelj je, tvrde njemački mediji, da rat u Siriji može biti koban za tu državu.

Njemačka javnost je podijeljena kada je u pitanju uplitanje te zemlje u rat u Siriji.

Dok jedni tvrde da je to njihova obaveza, drugi smatraju da će se Njemačka, svojom zaslugom, pojaviti na radaru ISIL-a.

Postavlja se pitanje zašto je ta država odlučila da se uključi u rat u Siriji. Da li je razlog prijateljstvo, pa moglo bi se reći i bratstvo sa Francuskom ili nešto drugo.

Njemački politički analitičar i profesor na Univerzitetu “Ludwig-Maximilians” Martin Brusis tvrdi da se Njemačka uključila u rat samo zbog prijateljstva sa Francuskom i zbog toga što ih je ta država ‘molila’ za pomoć nakon napada u Parizu.

“Ovo pokazuje koliko je za njemačku vanjsku politiku važno prijateljstvo sa Francuskom. Ali ne vidim tu strategiju. Ne razumijem kako se želi zračnim napadima riješiti konflikt u Siriji i Iraku“, smatra Brusis.

Mišljenja je da se Njemačka sada nalazi u centru pažnje grupe ISIL.

“To je jasno. Njemačka mora biti spremna na napade slične onim u Parizu. Također je jasno da je njemačko-francusko prijateljstvo motor i temelj evropske integracije i da je to također jedan od razloga zašto se moja država odlučila na ovaj korak“, ističe on.

Brusis je mišljenja da rat u Siriji i Iraku sa sobom donosi mnoge rizike, posebno za arapski svijet.

“Velik broj regionalnih i globalnih svjetskih sila sudjeluje u tom konfliktu, a svi oni imaju različite vojne i političke interese. To je jako opasno“, zaključio je Brusis.

Odluka vladajuće koalicije na čelu sa Angelom Merkel da se i Njemačka uključi u borbu protiv ISIL-a, tvrdi politički analitičar Zekerijah Smajić, neizbježan je presedan njemačkog parlamenta.

“Pronicljiva njemačka kancelarka ovoga puta nije imala izbora, jer je zahtjev Francuske kao glavnog njemačkog partnera u Evropskoj uniji za uključivanje svih članica Unije u borbu protiv ISIL-a u Siriji bio uslovnoposljedičan. Bez uključivanja Njemačke u kolektivnu borbu protiv vođa radikalnih islamista francuski predsjednik Francios Hollande ne bi dao očekivanu podršku Angeli Merkel u njenom viđenju izbjegličke krize u Evropi“, smatra Smajić.

Angažovanje njemačke vojske u, kako tvrdi Smajić, prvu nemirovnu operaciju nakon Drugog svjetskog rata ima prvorazrednu političku težinu.

Nakon te odluke, navodi on, ni Njemačka kao država, niti njena vanjska i sigurnosna politika, više neće biti ono što su bili do 4. decembra 2015. godine.

“Iako nikada nisam bio pristalica teorije zavjere, ovoga puta ipak ne mogu prešutjeti činjenicu da je Velika Britanija kao američki glasnogovornik unutar EU, dva dana ranije odobrila sudjelovanje britanske Kraljevske vojske u napadima protiv ISIL-a i tako faktički iznudila odluku Angele Merkel i njemačkog Bundestaga. Nakon takve odluke u Londonu, zvanični Berlin nije mogao ostati pasivan jer bi se to u Francuskoj protumačilo kao izdaja glavnog evropskog saveznika“, mišljenja je Smajić.

SAD ‘glavni kuhar’

Prema obavještajnim podacima evropskih sigurnosnih službi, glavna meta napada pripadnika ISIL-a nakon francuskog krvavog 13. novembra, mogla bi da bude Velika Britanija, a zatim Belgija.

Smajić smatra da nakon odluke Bundestaga o priključenju Koaliciji, najugroženija članica Evropske unije bi mogla biti Njemačka imajući u vidu procjenu da je, s realno ugroženim izbjeglicama arapskog porijekla, u tu zemlju stiglo proporcionalno najviše i potencijalnih terorista.

“Usuđujem se reći da to i jeste strateška namjera Sjedinjenih Američkih Država kao „glavnog kuhara“ izbjegličke krize koju danas niko više u Evropi ne može izbaciti iz svoga nacionalnog „menija“. Navodni rat protiv Al-Kaide, okupacija Iraka, Arapsko proljeće i „demokratiziranje“ zemalja Bliskog i Srednjeg Istoka, Guantanamo, Abu Ghraib, bespilotni vojni dronovi za ubijanja s neba, tajni zatvori CIA-e širom svijeta, pa sve  do najnovije zabrane ulaska arapskih izbjeglica na tlo SAD-a, samo su neke od „zasluga“ glavnog svjetskog policajca za sadašnje razmjere terora i za mračnu budućnost koja je pred svima nama“, navodi Smajić i dodaje da je konačni cilj američko-britanskog „vječnog saveza“ upravo destabilizacija Francuske i Njemačke kao dvije najodanije i najjače članice EU, a preko njih i urušavanje cijelog koncepta evropskih integracija kao strateški dugoročne vizije evropskog pariranja američkom neoliberalno-profiterskom hegemonizmu.

U istom tom cilju, smatra on, SAD već 20-tak godina kreira paralelne i vrlo vidljive konflikte i između Evropske unije i Ruske Federacije, dok isto toliko godina evropski zvaničnici spavaju uljuljkani tradicionalnim evropskim vrijednostima poput „zajedništva u različitostima“.

(Al Jazeera Balkans)

•