Gužva u Kući cvijeća: Titovi pioniri i partizani pristižu iz svih krajeva bivše Jugoslavije

Na stotine poštovalaca lika i djela Josipa Broza Tita počeli su da se okupljaju danas ispred Kuće cvijeća na Dedinju još od ranih jutarnjih časova kako bi obilježili 37. godišnjicu od smrti nekadašnjeg predsjednika SFR Jugoslavije (1953-1980) i lidera KPJ (1937-1980).

Na desetine autobusa pristiglih iz Makedonije, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Crne Gore, parkirano je ispred Muzeja Jugoslavije.

– Iz Banjaluke sam, došli smo još oko osam sati. Grafičar sam po struci, spojio sam ljubav prema Jugoslaviji i posao – rekao je Dragan Ignatović koji se pojavio u majici sa likom Josipa Broza, ali i pionirskom maramom oko vrata.

Posebnu pažnju među mnogobrojnim jugonostalgičarima privukli su kineski turisti.

– Došli smo u okviru turističke ture. Ne znam baš mnogo o Titu, ali znam o komunizmu – rekao je Šoung Fej (46) koji je došao sa suprugom.

Domaćini iz Muzeja Jugoslavije, u okviru kojeg se nalazi i Kuća cvijeća, očekuju veliki broj posjetilaca tokom dana.

– Ljudi su već stajali u redovima u 10 časova kada smo otvorili vrata muzeja – rekli su nam ljubazni domaćini.

Ni ove godine posjetu Kući cvijeća nisu propustili Subotičanka Marta (62) i bivši Splićanin Barba (75) koji žive na sjeveru Vojvodine.

– Uvijek dolazimo za 25. maj, ali smo sada riješili da malo promijenimo. Tito nam je značio skoro sve u životu. Mnogo smo putovali, a sada više ne možemo tako da se družimo, ostao nam je samo fejsbuk. I dalje bih voljela da postoji Jugoslavija, ali nema šanse – rekla je Marta.

U Kući cvijeća se pojavio i Titov unuk Josip Joška Broz, koji je iskoristio priliku da se upiše u Knjigu žalosti.

– Da Tito nije valjao ne bi se danas spominjao. A mnogo je onih koji pokušavaju da unište sjećanje na njega – rekao je Joška Broz.

Među mlađim generacijama bio je bračni par Filipović iz Makedonije. Gordana je rođena u godini Titove smrti, pa ne pamti mnogo iz prve ruke, ali zbog supruga, koji toliko voli nekadašnjeg predsjednika SFRJ da dok je govorio o njemu rasplakao se.

– I sa djecom smo dolazili ovdje. Bili smo i na putu za Hrvatsku, ali je Dragan insistirao da svratimo usput – kaže Gordana.

Čika Rule, najpoznatiji udarnik iz Umčara, već je u pet sati bio na Dedinju.

– Malo pješke, malo vozom, pa austobusom, nije mi teško. Čekam 15.05 sati i tačno tada, po tradiciji ulazim unutra – kaže on.

U knjizi žalosti poruku je svom maršalu ostavio i pukovnik u penziji Vasilije Radović, koji je učestvovao u bitkama na Neretvi i Sutjesci.

– Dolazim ovdje svakog 4. i 25. maja. To je bio čovjek koji nije značio samo Jugoslaviji, nego i cijelom svijetu – sjetan je Rade koji dodaje da u ta vremena ni stanove i kola nisu zaključavali.

Na cijelom prostoru oko Muzeja Jugoslavije mnogo je ljudi koji su ogrnuti zastavama SFR Jugoslavije, sa pionirskim maramama, bedževima, svime što asocira na nekadašnju državu.

(blic.rs)