Kako nastaju uragani i zašto se vrte?

Sjevernu Ameriku ovih su dana u kratkom razdoblju pogodila dva vrlo razorna uragana – Harvey, koji je nastao 17. kolovoza, koji je poharao Teksas, uzrokovao štetu veću od 70 milijardi dolara i odnio najmanje 71 život, te najsnažniji atlantski uragan u povijesti Irma koji je poharao Karibe, a na Floridi se očekuje tijekom vikenda. U SAD-u postoji opravdani strah da bi Irma mogla izravno pogoditi Miami.

No to nije sve. U Atlantskom oceanu razvijaju se i jačaju još dva uragana, Jose i Katia, koji bi se za vikend mogli pridružiti Irmi u pustošenju Floride.

Uragani najveće štete uzrokuju kada s mora prijeđu na kopno. Najskuplji i jedan od pet najsmrtonosnijih u povijesti SAD-a bio je Katrina koji je 2005. odnio negdje između 1.200 i 1.800 života.

Što su uragani?

Uragani su najmoćnije oluje na planetu Zemlji. To su u biti olujni sustavi koji brzo rotiraju, a karakteriziraju ih nizak tlak u središtu (prema procjenama od petka, prizemni tlak zraka u središtu Irme je oko 925 hPa), snažan zračni vrtlog čija je os u središtu uragana te spiralna razdioba olujnih grmljavinskih oblaka oko oka oluje koji  donose velike količine kiše. Za usporedbu u prosincu 1999. u Hrvatskoj tlak se s oko 1040 hPa spustio na oko 990 hPa, a dva dana kasnije na oko 975 hPa. Bilo je olujnog i orkanskog vjetra, pijavica, grmljavina i obilnih oborina.

Ovisno o snazi i lokaciji uragani se različito nazivaju – uragan (Atlantski ocean i sjeveroistočni Tihi ocean), tajfun (sjeverozapadni Tihi ocean), tropska oluja, ciklonalna oluja, tropska depresija ili pak jednostavno ciklon (južni Tihi ocean i Indijski ocean).

Prema snazi se klasificiraju različito, a najuvreženija je Saffir-Simpsonova podjela na pet kategorija pri čemu vjetrovi iz one najviše dostižu brzine veće od 252 km na sat u neprekidnom trajanju od najmanje deset minuta.

Kako nastaju?

Uragani se najčešće formiraju krajem ljeta (na obje hemisfere) kada su razlike u temperaturi  zraka u nižim slojevima atmofereuz toplu površinu mora i viših hladnijih  slojeva atmosfere najveće. Vrhunac sezone uragana na sjevernoj hemisferi obično je u prvoj polovini rujna.

Početni razvoj uragana koji se stvaraju u Atlantiku nastaje tisućama kilometara daleko uz zapadne obale Afrike. Čine ga mali poremećaji u mlaznoj struji zraka koja putuje s istoka na zapad iznad afričkog kontinenta. Poremećaje, koje znanstvenici nazivaju istočnim valovima, mogu pokrenuti neznatne aktivnosti poput koraka djeteta u pustinjskom pijesku (video dolje). Iz tih koraka može se roditi maleni pješčani vrtlog koji će potom možda uzrokovati razvoj olujnih oblaka u atmosferi. Te nakupine olujnih oblaka eventualno se mogu razviti u malo organiziraniji sustav grmljavinskih oblaka.  Ovi sustavi putuju prema zapadu te konačno dolaze u dodir s toplim tropskim vodama Atlantika gdje se mogu pretvoriti u velike tropske oluje, a zatim čak i  uragane.

Uragane hrani topao vlažan zrak nad zagrijanim vodama oceana u ekvatorijalnom području. Topao zrak diže se od površine oceana u vis. Na taj način iznad mora se stvara manjak zraka, što znači da se tlak smanjuje. To uzrokuje jačanje strujanja iz okolnih područja s višim tlakom prema području u kojem se stvara uragan. Novopridošli zrak također se zagrijava i uzdiže. Kako se nastavlja uzdizati, okolni zrak juri sa svih strana da ga nadoknadi. Topao vlažan zrak koji se uzdiže, u visinama se hladi, vlaga se u njemu kondenzira te stvara oblake i oborine. Cijeli ovaj sustav oblaka i vjetrova pogonjen velikom energijom topline mora i isparavanja, okreće se, privlači nove vjetrove i novu vlagu te ubrzano raste.

Index.hr