RTV7 | Medijski servis grada Tuzle
Protekla 2018. godina u Bosni i Hercegovini obilježena je nizom političkih i socijalnih kriza. Neuspješna reforma izbornog zakona, parlamentarni izbori i formiranje vlasti, migrantski talas, ubistvo mladića Davida Dragičevića – događaji su koje smo najčešće pratili.
Piše: Jelena Kisić
Ovo je bila i godina radničkog bunta i protesta demobilisanih boraca. Međutim, najznačajniji problem ostaje činjenica da BiH 2018-tu ispraća siromašnija za, procjenjuje se, desetine hiljada svojih stanovnika.
Migrantski talas stigao u BiH
Početkom godine postalo je jasno da je, uprkos ranijim procjenama koje su predviđale da će migrantska kriza uglavnom zaobići BiH, tzv. balkanska ruta usmjerena preko naše zemlje.
Već u maju je objavljeno kako je od početka 2018. godine u BiH ušlo oko tri i po hiljade migranata, što je četiri puta više nego za cijelu 2017. godinu. Domaće vlasti, očekivano, pokazale su se nespremnim za razmjere ove humanitarne krize. U situaciji kada Srbija i Crna Gora migrante nesmetano puštaju da prelaze u BiH, a Hrvatska naoružanim policijskim jedinicama sprečava njihov ulazak na teritoriju Evropske unije, htjeli-ne htjeli, postali smo “hot spot” – mjesto na kojem su hiljade ljudi, u potrazi za boljim životom, primorane provesti zimu.
Stanje je najteže u Sarajevskom i Unsko-sanskom kantonu, gdje je formirano nekoliko prihvatnih centara čije finansiranje pomaže Evropska unija. Strategija borbe protiv migrantske krize svodi se na ublažavanje posljedica i čekanje da sama prođe.
Parlamentarni izbori u BiH
Izborne godine u BiH uvijek donose pojačane političke tenzije i u tome ni 2018. nije bila izuzetak. Nezvanična predizborna kampanja, praćena povišenim tonovima i zaoštrenom nacionalističkom retorikom, trajala je, bez pretjerivanja, čitavu godinu. I ove izbore obilježila je slaba izlaznost, glasalo je tek 53 posto glasačkog tijela. Nakon izbora počelo je mukotrpno konstituisanje vlasti. Republika Srpska već je dobila parlament i novu vladu, dok u Federaciji taj proces sporije teče. Federalna vlada još je na čekanju. Isto vrijedi i za Vijeće ministara BiH.
I ove godine bez izmjena Izbornog zakona
Izmjene izbornog zakona, ponovo neuspješne, i ove su godine bile u centru političke debate. Predstavnici HDZ-a BiH i stranaka okupljenih oko Hrvatskog narodnog sabora tvrdili su da postojeći zakon ne sadrži mehanizam koji bi Hrvatima, kao malobrojnijem narodu, osigurao da sami izaberu svoje predstavnike, najavljujući pri tom najveću konstitutivnu krizu u BiH od Dejtona naovamo.
Centralna izborna komisija (CIK) je početkom ovog mjeseca donijela odluku kojom se popuna Doma naroda Federalnog parlamenta, što je jedno od spornih pitanja, treba urediti prema popisu stanovništva iz 2013. godine. Predloženi model nije prihvatljiv SDP-u BiH, SDA, DF-u i Našoj stranci koje su, stoga, odlučile uputiti apelacije Ustavnom sudu Federacije BiH, tvrdeći da je odluka CIK-a neustavna.
Naime, “Ustav FBiH, članom 11a Amandmana LII na Ustav FBiH predviđa proporcionalnu zastupljenost u svim javnim organima vlasti konstitutivnih naroda i grupe ostalih na bazi popisa iz 1991. godine, sve do potpune implementacije Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, a Amandman LI predviđa primjenu rezultata popisa stanovništva iz 1991. godine za sva izračunavanja koja zahtijevaju demografske podatke, dok se Aneks VII u potpunosti ne provede”.
Izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda izazvao je burne reakcije u susjednoj Hrvatskoj koja je pokrenula diplomatsku ofanzivu tvrdeći kako “EU mora pomoći BiH u promjeni izbornog zakona radi ravnopravnosti naroda”.
Upitnik Evropske komisije
Dvije hiljade i osamnaesta godina donijela je i neke pozitivne pomake. Nakon više od godinu dana od primitka, BiH je 28. februara 2018. godine, na ceremoniji u Sarajevu, predala odgovore na Upitnik Evropske komisije.
Za taj posao bh.vlastima bilo je potrebno dvostruko ili čak trostruko više vremena u odnosu na druge zemlje u regionu. Evropska komisija u junu je Sarajevu uputila dodatnih 655 pitanja na koja je trebalo odgovoriti u roku od tri mjeseca. Rok ni ovaj put nije ispoštovan, a krajem decembra mogli smo čuti da su odgovori u fazi finalizacije.
BiH dobila poziv za aktiviranje MAP-a
Krajem godine ministri vanjskih poslova NATO-a odobrili su Bosni i Hercegovini aktivaciju Akcionog plana za članstvo u NATO-u (MAP). Naša zemlja dobila je zadatak da izradi Godišnji nacionalni plan.
Ovaj plan obuhvata odgovore na set pitanja iz oblasti politike, odbrane, resursa i pravnih pitanja i već je upućen Vijeću ministara na razmatranje. Na dnevmom tredu trebalo bi da se nađe na prvoj sjednici u novoj godini zakazanoj za 10. januar.
Predstavnici iz Republike Srpske ponovili su da je njihov stav vezan za stav Srbije o vojnoj neutralnosti.
Godina socijalnog bunta
Protekla godina obilježena je i radničkim protestima, štrajkovima glađu, naposlijetku i protestnim okupljanjima demobilisanih boraca sa područja Federacije BiH.
Početkom februara ratni veterani blokirali su saobraćajnice i granične prelaze, tražeći ispunjenje svojih zahtjeva: donošenje Zakona o pravima boraca i članova njihovih porodica, objavu jedinstvenog registra demobilisanih boraca u FBiH, uvođenje boračkog dodatka i ukidanje udruženja finansiranih iz budžeta.
Njihovi zahtjevi tek su djelimično uvaženi, a većina ih još čeka rješenje.
Pravda za Davida i Dženana
Proteklu godinu, nažalost, pamtićemo i po 21-godišnjem Davidu Dragičeviću, mladiću čija je smrt dovela do, na ovim prostorima nezapamćenog, građanskog bunta koji je uzdrmao pravosudnu i izvršnu vlast u Republici Srpskoj.
Borba Davidovih roditelja, oca Davora Dragičevića i majke Suzane Radanović, da saznaju istinu o stradanju svoga djeteta odavno je prešla granice BiH.
Podsjetimo, policija je Davidovu smrt okarakterisala zadesnom, proglasivši mladića narkomanom i optuživši ga da je u noći kada je nestao počinio pljačku. Kasnije je tužilaštvo priznalo da se, najvjerovatnije, radi o ubistvu.
“Pravda za Davida”, neformalna fejsbuk grupa građana Banja Luke, prerasla je u pokret koji je gotovo 300 dana svakodnevno protestovao na ulicama tog grada, tražeći hapšenje i kažnjavanje odgovornih. Podršku su im dali građani Sarajeva i drugih bh. gradova, kao i porodica Dženana Memića, Sarajlije čija smrt nakon skoro tri godine nije razjašnjena i čiji se otac Muriz, poput Dragičevića, bori da dođe do istine.
(BHRT)
