Josipović, Milanović i Picula mogući kandidati za predsjednika Hrvatske

Ja sam bio predsjednik Republike i eventualno bih se upustio u kandidaturu. Ali ne kanim lupati glavom o zid, kazao nam je jučer bivši predsjednik države Ivo Josipović na pitanja o povratku na Pantovčak.

Tonino Picula već je odavno rekao da bi bio spreman prihvatiti kandidaturu za tu funkciju, ako bi bio kandidat SDP-a, a još bolje i jedini kandidat na ljevici. Čelnica novoosnovane stranke Start Dalija Orešković i Mislav Kolakušić povezan sa Živim zidom već mjesecima drže mudru distancu na pitanja o kandidaturi, ali ne otklanjaju tu mogućnost.

Zoran Milanović šuti, ali telefon mu radi sto na sat i on razmatra sve opcije za svoju utrku za Pantovčak. Ni HSS-ov Krešo Beljak nije u otklonio da bi mogao i sam biti na tim izborima.

Neki javnosti gotovo nepoznati ljudi, kao što je Marko Vučetić, bivši član Mosta, već su najavili da će se i oni utrkivati za Pantovčak. Za to vrijeme ni aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović se još ne izjašnjava – iako se smatra da će u svakom slučaju ići po drugi mandat, u njenom krugu smatraju da je prerano za objavu kandidature, i čekaju da prođu europski izbori. A tko zna što će se sve još »izroditi« na desnom polu do prvog kruga izbora krajem ove godine – teško da se i Milan Bandić može suzdržati od svog novog pokušaja.

Uvijek ima bizarnih tipova koji konkuriraju na raznim izborima, od mjesnih odbora do izbora za šefa države. Gledali smo dosad već razne redikule, koji su se po znamenitim HRT-ovim izbornim pravilima u prime-timeu predstavljali javnosti ravnopravno sa aktualnim predsjednicima države, a kandidirala bi ih mama i imali su podršku brata i sestre.

Ali nikad kao ovoga puta u optjecaju nije bilo toliko relevantnih imena, jer većina spomenutih više su nego respektabilni ljudi, no bez hrabrosti da se igra otvorenih karata. Većina kalkulira, ne zna bi li »piškili ili kakili«, a ima tu i posve nerealnih ambicija kao što je ova Josipovićeva. U trenutku dok gasi svoju stranku Naprijed Hrvatska, on ne bježi od mogućnosti da ponovno bude kandidat. Gdje? Kada? I napokon, zašto?

Milanovićeva ideja da se kao bivši premijer sada pojavi u utrci za šefa države ima smisla. Ali vraćati se u istu, već izgubljenu utrku zaista ne bi imalo smisla. Čak i samo ako Josipoviću ove izjave služe tek tome da malo podigne svoju vidljivost prije spajanja s GLAS-om ili bilo kojom drugom strankom, to je krajnje neozbiljno od nekoga tko je već imao priliku na Pantovčaku provesti svojih pet godina.

Jednako je naporna i neodlučnost novokomponirane zvijezde Dalije, koja bi sad čini se mogla sve, pa ne zna bi li prije u Predsjedničke dvore, u Sabor, Vladu ili tko zna gdje, a sve na temelju anketa koje joj daju nekoliko postotaka glasova. Ni Kolakušić nije otvoreniji, ali misli da bi, ako bi istaknuo svoju kandidaturu, odmah zaslužio drugi krug.
Ovlasti predsjednika Republike nisu velike, ali nisu ni toliko nebitne da bi se političari u svojim dnevnopolitičkim istupima tako igrali tom funkcijom. Malo ozbiljnosti svima zajedno ne bi škodilo. Jest da je tajming u politici sve, ali ni ove navlakuše sigurno nisu garancija bilo čijeg uspjeha.

(Vijesti.ba / Novi list)