RTV7 | Medijski servis grada Tuzle
Danas, u 11 sati, predstavnici Energoinvesta d.d. Sarajevo posjetit će mezar rahmetli Hakije Turajlića, bivšeg istaknutog rukovodioca te kompanije i bivšeg potpredsjednika Vlade RBiH, koji je ubijen na ovaj dan prije 26 godina, dok se nalazio u “zaštićenom vozilu UN-a” nadomak Sarajevskog aerodroma.
Oklopno vozilo UNPROFOR-a, kojim se Turajlić vraćao sa sastanka na aerodromu sa privrednom delegacijom iz Turske, kojoj se nije dozvolilo da uđe u grad, na punktu Sijera 4 (Kasindolska ulica) zaustavili su pripadnici ondašnjih srpskih vojnih formacija i nakon što su pripadnici francuskog UNPROFOR-a otvorili vrata transportera, jedan od vojnika je ispalio rafal u Turajlića.
Ništa novo
Tužilaštvo KS-a podiglo je 1998. godine optužnicu protiv Gorana Vasića zbog ratnog zločina, a terećen je i za ubistvo Hakije Turajlića, no, usljed nedostatka dokaza, oslobođen je optužbi.
Prije četiri godine, zbog složenosti predmeta, slučaj je prebačen Tužilaštvu BiH.
Turajlićev brat Alija nam juče kaže da, nažalost, nema ništa novo reći u odnosu na prošlu godišnjicu.
– Godine prolaze, više nema smisla ništa ni pričati. Tužilaštvo je, ovih dana smo se ponovo uvjerili u to, jad i čemer. Ako ih šta upitate, jedini odgovor je da nemaju novih saznanja. To ubistvo su svi prepustili zaboravu, ogorčen je Alija, svjestan da nikome, izuzev porodici, prijateljima i kolegama, nije posebno stalo do istine o toj smrti.
Na juče postavljeno pitanje Tužilaštvu BiH o tome da li imaju novih saznanja o Turajlićevom ubistvu, ni mi nismo dobili nikakav odgovor.
– Ključni svjedoci francuski general Philippe Morillon i pukovnik Patrick Sartre su pod zaštitom UN-a, a čuo sam da je Sartre jednom izjavio da je to bilo davno, da se on ničeg ne sjeća i da ne bi nikog prepoznao. Ključno je pitanje zašto je Sartre dozvolio otvaranje vrata, zašto je dokazivao pripadnicima srpskih snaga da u transporteru nisu mudžahedini, govori Alija.
Avdo Hebib, bivši ministar unutrašnjih poslova u Vladi RBiH, ističe da je ovaj slučaj pokazatelj stvarnog funkcionisanja pravosudnih i izvršnih poluga vlasti u BiH.
– Turajlić je bio v.d. predsjednika Vlade i velika je sramota ove države površan odnos prema njegovom ubistvu. Turajlić nije morao ići, a eto kako mu se uzvraća, govori Hebib, napominjući da Morillona i Sartra, koji je nakon Turajlićevog ubistva odmah izmješten iz BiH, nimalo ne cijeni.
Negativna uloga
– General Morillon je odigrao vrlo negativnu ulogu oko Srebrenice i Sarajeva, a ko je on, uvjerio sam se i na pregovorima o puštanju vode na Vrelu Bosne, kada sam se, zapravo, i posljednji put vidio s Hakijom. Naš čovjek, ključni za održavanje vodovoda na Ilidži, bio je uhapšen i ja sam tražio njegovo puštanje, a Morillon je stalno počinjao uopćene priče. Otišao sam s Hakijom poslije sastanka u njegovu kancelariju i dobro se sjećam riječi koje mi je uputio: ‘E, moj Avdo, nećemo više na ovakve sastanke ići.’ I mi smo sukrivci. Neko ko je obavljao funkciju premijera nikako nije smio ići na teritoriju pod kontrolom neprijatelja bez specijalnog osiguranja, a upravo je tako bilo, kaže Hebib.
Podsjećamo, 8. 1. 1993, na 24. sjednici Skupštine RS-a, Ratko Mladić je referisao:
– Iz Sarajeva, u vozilu UNPROFOR-a, u kojem je bio pukovnik Sartre, Francuz, bio je i potpredsjednik Turajlić Hakija, te krnje vlade Bosne i Hercegovine. Naši su to vozilo zaustavili i pretresli, jedan od naših vojnika je sa šest metaka ubio tog Turajlića. (aplauz)
Turajlićeva kćerka danas ima sina. Nazvala ga je po svome ocu, čije ime izaziva duboko poštovanje.
Možda je istina o smrti djeda najpotrebnija njegovom unuku Hakiji.
Oslobođenje.ba
