bicanic-2711

Pozorišni kritičar Mladen Bićanić o “Odiseji” TKT fest-a

Kao i svih proteklih godina i ove 17.dane akademskog teatra je uveličao pozorišni kritičar Mladen Bićanić. Prenosimo šta je napisao o “Odiseji” autora Homera, koja je otvorila 17.TKT Fest.

“ Moja kazališna domovina su trenuci susreta s gledateljima koji svake večeri dolaze u našu dvoranu, iz najrazličitijih dijelova moga grada, da bi nas podržali i s nama podijelili nekoliko sati, nekoliko minuta. Na tim jedinstvenim trenucima gradim svoj život, tu prestajem biti ja, prestaju moje osobne patnje te se iznova radjam i shvaćam značenje umijeća bavljenja kazalištem: doživjeti trenutke čiste i prolazne istine, gdje znamo da je ono što govorimo i činimo pod scenskim svjetlima, istina koja odražava ono najdublje i najosobnije u nama. Moja kazališna zemlja, moja i mojih glumaca, satkana je od tih trenutaka gdje za sobom ostavljamo maske, riječ i strah da budemo dostojni kazališta dok se držimo za ruke. “ Riječi su to kubanskog redatelja i dramatičara Carlosa Celdrana, upućene gledateljima širom kazališnog globusa povodom 27. ožujka, Svjetskog dana teatra, ujedno datuma kada je, prije 17. godina, pokrenut u Tuzli TKT Fest, dani akademskog teatra što će se ove godine, od sinoć pa sve do drugoga travnja, a pod motom “ kreativno utočište mladih “ odigrati u dvorani Teatra Kabare Tuzla.

Nimalo slučajno na to putovanje fascinantnim svjetovima kazališne umjetnosti poveo nas je najveći putnik, lutalica i avanturist svih vremena, domišljati Odisej. Drevna vremena antičkih junaka, bogova i smrtnika, nimfi, kiklopa i sirena oživljena su kroz inscenaciju odabranih pjevanja Homerovog istoimenog epa – ne slučajno, kažem, jer tuzlanska Akademija dramskih umjetnosti, pa tako i Teatar Kabare Tuzla, u suradnji sa Studentskom scenom Akademije, već godinama izrazitu pažnju posvećuju njegovanju kazališnog postupka i izraza kojima se takva djela – miljokazi europske i svjetske književne i civilizacijske baštine donose, u novom i suvremenom duhu i čitanju, na pozornicu. Odiseja, Ilijada, Eneida, ali i pradavni Gilgameš naslovi su predstava izvedenih u ovom teatru koji o tomu svjedoče, mladi glumci i glumice, još studenti, uz pomoć svojih profesora – mentora iznijeli su u tim produkcijama lavovski dio posla. Višestruko je to vrijedan posao: kanonskim djelima udahnjuje se novi život, osvjetljava ih se kroz prizmu koja pomno razotkriva njihova skrivena, često nedostupna pa i zagonetna značenja i poruke, ujedno potvrdjujući staru istinu da i u njima, mada poteklim i nastalim u još ipak preddramsko doba, u vremenu mita, predanja i legendi, itekako postoje već čvrsto ucrtani obrisi i strukture na kojima će se, kroz stoljeća koja će uslijediti, izgraditi teatar kakav danas poznajemo.

Te “ trenutke čiste i prolazne istine “, kako ih doživljava Celdran, u “ Odiseji “ Teatra Kabare Tuzla i Studentske scene ADU, igraju studenti III godine Glume pod mentorstvom Vlade Keroševića i Damira Mahmutovića, predstava je praktično njihov autorski projekt u svim segmentima, od scenografije, scenskog pokreta, odabira glazbe, kostima, maske. Gradjena je, uvjetno rečeno, na tri razine, prvu čine bogovi, drugu sile prirode, pod uplivom bogova, treću ljudi – smrtnici. I mjesto zbivanja može se slično podijeliti: ključne odluke donose se na Olimpu, tragičan usud glavnog junaka zbiva se na moru, krvavi rasplet odigraće se na krajnjem cilju Odisejevih lutanja, njegov je to otok Itaka odakle je i krenuo u desetljetnu avanturu svoga života.

Igra se sa puno energije i mladalačkog zanosa, mnogo pažnje poklonjeno je tijelu i pokretu, sve su to zasade fizičkog teatra okrenutog i oslonjenog na muzičku pratnju, no ne iznevjerava se ni riječ, ona je ipak okosnica cjelokupne predstave, Homer iz antičkih vremena obraća dobu današnjem.

Upravo stoga, da ne bi bilo zabune, u trinaestoj minuti, nakon košmara koje Odisej i njegovi suputnici prolaze u svojim pustolovinama, nakon tog neverbalnog dijela predstave što se priklanja umjetnosti performansa, javlja se Zeus, “ nad vladarima vladar prvi “, Homer ga donosi u punoj veličini i uznositosti, on je taj koji će odlučiti o sudbini Odiseja, da li i kada se može vratiti na rodni otok. Uzrok patnje i lutanja Odisejevih je uvreda drugom bogu, Posejdonu, zato što je oslijepio njegovog ljubimca, kiklopa Polifema, taj grijeh mora se ispaštati dok bogovi, Zeus prije svih, ne odluče drugačije. Zeus, Posejdon, Atena, o njima sve ovisi na planu odluke, no Odisej, Penelopa i Telemah, medju smrtnicima, oni su koji djeluju, oni će svrgnuti raskalašene prosce koji opsjedaju Odisejev dom i dovesti do konačnog, naravno krvavog, raspleta. Mlade glumice i glumci sa treće godine Akademije dramske umjetnosti u Tuzli vrlo se dobro snalaze u tim herojskim rolama, oni pod maskama igraju bogove, čas su mornari, čas pijani prosci, sirene i nimfe, božanska i smrtna stvorenja tog pradavnog doba u kojem, kao ni danas, često ne odlučujemo sami o onome što je zaista važno u našim životima. Igraju: Aleksandar Ševo, Alma Hasanbašić, Armin Filipović, Asja Grabić, Borislav Matović, Faruk Beganović, Hasan Sušić, Ida Tursić, Irma Zukić, Luka Spasojević, Mirza Mujagić, Mirza Pinjić, Nikolina Gagić i Tamara Miličević Stilić, četrnaestoro talentiranih i predanih mladih ljudi na pragu svoje sopstvene odiseje nespoznatim stazama magične umjetnosti teatra.

(RTv7)

 

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.Potrebna polja su obilježena *

*