RTV7 | Medijski servis grada Tuzle
Nelegalni lov jednostavno se ne može u potpunosti iskorijeniti, ali se mogu poduzeti određene radnje da se ovaj problem svede na minimum.
“U tom kontekstu se može raditi, ali da nelegalni lov u potpunosti nestane, to je teško. Neke preventivne radnje su prije svega radnje lovačkih udruženja koja u skladu sa Zakonom o lovstvu trebaju edukovati kadar i mlade ljude koji dolaze u sektor lovstva. Oni trebaju podizati moral i svijest lovaca pa i građana prema prirodi i divljači. Udruženja su dužna da pojačaju lovočuvarsku službu, ali i da se drugi organi uključe u borbu poput ilegalnog lova, kao što je naprimjer policija. Kompletan sistem se mora mijenjati ukoliko želimo poboljšati neke stvari u ovom sektoru”, rekao je Muhamed Hodžić, glavni federalni inspektor za šumarstvo i lovstvo.
Sistem kažnjavanja krivolovaca, moglo bi se reći, još uvijek nije zaživio u našoj zemlji, a jedan od razloga je taj što ih je veoma teško otkriti.
“Krivolov je u suštini veoma teško otkriti iz razloga što krivolovci nikada ne idu javno u lov, nego u vrijeme kada nema nikoga. On se krije, lovi divljač na zamke, na klopke, bez pucanja, dakle koristi se svim sredstvima da ne bude otkriven. Imali smo nekoliko slučajeva otkrivanja i to se svakako procesuira. Mi se trudimo da bar smanjimo broj slučajeva ilegalnog lova”, kazao je Muhamed Hodžić.
Za ilegalni lov Zakonom o lovstvu Federacije BiH predviđene su i novčane kazne.
“Zakon je vrlo jasan i decidan kada je riječ o slučaju ilegalnog lova. Visina kazne ovisi o vrsti divljači, ali i o količini ubijenih životinja. Također, ovaj zakon se nadovezuje i na Zakon o krivičnom postupku jer se nezakonito ubijanje i lov određene vrste u većem broju smatraju i krivičnim djelom. Raspon kazni ide od 500 KM pa sve do 10.000 i 15.000 KM”, rekao je Hodžić.
Krivičnim djelom, kako kaže Hodžić, smatra se i lov svih zaštićenih vrsta koje su definisane, kako evropskom tako i bosanskohercegovačkom crvenom listom. Lov ovih divljači je zabranjen konstantno i nema ih se pravo loviti.
Stalna zabrana lova određena je za sljedeće vrste zaštićenih divljači: vidre, risovi, vjeverice, koke velikog tetrijeba, mali tetrijebi i njegove koke, koke šumske jarebice, čaplje (osim sive čaplje), rode, labudovi, supovi – lešinari, orlovi, škanjci, eje, lunje, sokolovi, nesiti, sivi ždralovi, jastrebovi, droplje, liske (osim crne liske), žalarke, prutke, muljače, vivak pozvizdač, pomornici, galebovi, čigre, kirgiska sađa, sove, ronci, vranci, gnjurci, pljenori, galice, čolice i galice crvenokljune.
Lovočuvari su ti koji obično prijavljuju lovokradice, ali mogu ih prijaviti i obični građani. Hodžić savjetuje da ih prijavite najbližoj policijskoj stanici, lovačkom udruženju koje gazduje na tom području ili nadležnoj inspekciji koja je zadužena za te poslove.
Hodžić je pojasnio i kako građani mogu prepoznati lovokradicu.
“Lovokradice najlakše možete prepoznati tako što love onim danima koji nisu lovni. Znači svaki dan osim nedjelje i državnih praznika je nelovni dan. Sav lov koji se odvija u danima koji nisu definisani zakonom kao lovni je krivolov. Lovokradice obično nemaju uniformu lovca pa ih je zbog toga teško prepoznati. Oružje obično kriju u torbama, a postoje i neke lovokradice koje sa sobom ne nose oružje, nego imaju na nekoliko mjesta u šumi deponovano ilegalno oružje”, pojasnio je Muhamed Hodžić, glavni federalni inspektor za šumarstvo i lovstvo.
Ono što treba napomenuti jeste da pravi lovac ima svijest, dok ona kod krivolovaca nužno izostaje. Krivolovci love životinje zaštićene zakonom i to najčešće radi mesa, brze zarade, tofeja ili čistog zadovoljstva, dok lovstvo predstavlja javnu djelatnost i obuhvata mjere zaštite i uzgoja divljači, uređenje lovišta, lovljenje divljači i racionalnu upotrebu divljači i lovišta, što doprinosi očuvanju biološke raznolikosti ekoloških sistema i ekološke ravnoteže prirodnih staništa divljači.
