Obilježena 19. godišnjica zatvaranja logora Manjača

Na planini Manjača u blizini Banje Luke danas je komemorativnim skupom obilježena 19. godišnjica zatvaranja logora kroz koji je prošlo 5.000 logoraša, a kao logor je počeo funkcionisati 15. maja 1992. godine, piše bh. novinska agencija Patria.

Današnjem skupu su prisustvovali preživjeli logoraši iz cijele BiH, Sarajeva, Mostara, Brčkog, Tuzle, Donjeg Vakufa, Jajca, Sanskog Mosta, Ključa i Prijedora.

Predsjednik Saveza logoraša u BiH Jasmin Mešković kazao je da želi odati počast svim logorašima u BiH te se prisjetiti svih tortura i patnji kroz koju su oni prolazili. Još uvijek nema zakonskog okvira kojima će biit regulisana prava i obaveze logoraša, što ukazuje na loš odnosu institucija, vlasti i politike prema logorašima, kazao je Mešković.

– Želimo poslati jasnu poruku da je zlo koje se desilo od 1991. do 1995. godine produkt sulude politike i mi moramo raditi na otkrivanju istine i sprječavanju ponavljanja – kazao je.

Istakao je da odgovorni za formiranje logora u BiH moraju odgovarati te da u BiH još niko nije dogovarao za zločine u logorima.

– Želimo postaviti spomen-ploče samo na onim mjestima gdje postoje dokazi i presude da se zločin tu zaista desilo. Istina je jedna – kazao je Mešković.

Predsjednik Regionalnog saveza logoraša Banja Luka Sabahudin Garibović kazao je da su oni danas tu da se sjete svih onih koji su živote ostavili u Manjači.

U logoru Manjača od 1991. do 1992. godine, a onda i u 1995. godini, vojne snage Republike Srpske držale su zatvorenike, prvo hrvatske civile i vojnike tokom Domovinskog rata u Hrvatskoj, a onda bošnjačke civile i vojnike tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Zatočenici na Manjači bili su uglavnom Bošnjaci, nešto bosanskih Hrvata i tek poneki bosanski Srbin. U neposrednoj blizini logora pronađena je masovna grobnica sa posmrtnim ostacima 540 žrtava, za koje se pretpostavlja da su logoraši.

Zatočenike su držali u velikim pretrpanim štalama za stoku, u kojima su provodili većinu dana, sjedeći ili ležeći. Zatočenici su ležali na golom betonu, a od smrada se jedva disalo. Nije bilo tuševa ni tekuće vode. Zatočenici su za nuždu koristili kante. Zbog neuhranjenosti mnogi su izgubili drastično na težini i tako im je trajno narušeno zdravlje.

Procjenjuje se da je između 3.000 i 8.000 ljudi prošlo kroz logor. Broj ubijenih je nepoznat.

(NAP)