Prije 26 godina mirovne snage UN-a prvi put su ušle u istočni dio Mostara, koji je tada bio potpuno pod ruševinama.
Pripadnici UN-a u Mostaru su zatekli 55.000 ljudi na ivici gladi.
U
kakvom stanju su se nalazili građani istočnog dijela Mostara svjedočio
je pred Haškim sudom nekadašnji šef civilnih poslova Mirovne misije UN-a
u BiH Cedric Thornberry.
On je na svjedočenju tokom suđenja
Jadranku Prliću i drugim visokim zvaničnicima nekadašnje tzv. Herceg –
Bosne, koji su za svoja nedjela osuđeni za UZP i na ukupno 111 godina
zatvora, kazao da je ono što je zatekao 21. avgusta 1993. godine u
ostaru bilo nešto najgore što je vidio tokom rata u bivšoj Jugoslaviji.
“Hrvati
su željeli odsjeći komad BiH za sebe, a Mostar su vidjeli kao srce
svoje države. Gotovo da nije bilo zgrade koja nije izreštena različitim
vrstama projektila, a civili su bili stalna meta artiljerijske i
snajperske paljbe HVO”, kazao je Thornberry.
Thornberry je u
istočni dio Mostara prvi put ušao 21. avgusta 1993. godine u pratnji
novinara čiji su snimci tih dana obišli cijeli svijet.
“Na
ljudima su se vidjeli znakovi teške pothranjenosti usljed nedostatka
hrane, a glavni izvor snabdijevanja vodom je bila kontaminirana voda iz
rijeke Neretve”, opisao je Thornberry, koji se u Mostar vratio četiri
dana poslije sa prvim konvojem humanitarne pomoći.
On je u svom iskazu u Hagu ulazak konvoja u Mostar dogovorio s tadašnjim ministrom vanjskih poslova Hrvatske Matom Granićem.
Granić
je Thornberryju kazao kako je tadašnji predsjednik tzv. HZ HB Mate
Boban “obavezan da uradi ono što se od njega traži”, a prema iskazu
Thornberryja bilo je više nego očito da je Boban tadašnjeg predsjednika
Hrvatske Franju Tuđmana doživljavao kao svog predsjednika.
Pored
Thornberryja o razaranju Mostara i izgladnjivanju stanovnika ovog grada
izvještavali su brojni svjetski mediji među kojima britanski BBC.
(Vijesti.ba)