RTV7 | Medijski servis grada Tuzle
Na današnji dan, 10. decembra 1961. bosanskohercegovački književnik Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu za književnost za roman „Na Drini ćuprija“.
Bio je uspješni diplomata Kraljevine Jugoslavije, velikan evropske književnosti i intelektualac čije djelo danas neki žele osporiti. Djetinjstvo provodi u Višegradu, gdje je završio osnovnu školu. Godine 1903. upisuje sarajevsku Veliku gimnaziju (od koje su 1922. godine nastale današnje Prva i Druga gimnazija), a studij slavenske književnosti i historije pohađa na filozofskim fakultetima u Zagrebu, Beču, Krakovu te Gracu u kojem 1924. godine brani i doktorsku disertaciju na temu Razvoj duhovnog života u Bosni pod utjecajem turske vladavine. Tačno 50 godina od svog prvog pojavljivanja u književnim vodama (1911.), kada je u časopisu Bosanska vila objavljena njegova prva pjesma U sumrak, ovaj Travničanin postaje dobitnik najprestižnijeg priznanja u domenu književnosti. Radi se, naravno, o Nobelovoj nagradi koja mu je 1961. godine uručena za roman Na Drini ćuprija, kao i za cjelokupni dotadašnji rad na “historiji jednog naroda”. U obrazloženju je stajalo da “njegova proza sadrži epski naboj kojim prati ljudske sudbine iz historije svoje zemlje”. Iz širokog opusa književnog Andrićeva stvaralaštva izdvojit ćemo samo neka, ona najpoznatija djela: romani Na Drini ćuprija, Travnička hronika, Gospođica, Prokleta avlija, Omer-paša Latas (nedovršen), zbirke pripovjedaka Nemirna godina, Žeđ, Jelena, žena koje nema, Znakovi, Deca, Kuća na osami, putopisi i skice Staze, lica, predeli, meditativna proza Znakovi pored puta, Eseji, kritike, članci, Sveske…
Djela ovog nobelovca prevedena su na tridesetak jezika, a sve lirske pjesme, koje za njegova života nisu bile sabrane u knjigu, objavljene su posthumno, 1976. godine u Beogradu, pod nazivom Šta sanjam i šta mi se događa. Zanimljivo je pomenuti i to da je upravo Andrić bio prvi potpisnik Novosadskog dogovora o srpskohrvatskom književnom jeziku. Andrić je imao i veoma uspješnu diplomatsku karijeru. Najprije je bio postavljen za činovnika u poslanstvu u Vatikanu, a potom je proputovao skoro cijelu Evropu, radeći desetak godina kao diplomata u konzulatima u Bukureštu, Trstu, Gracu, Marseilleu, Parizu, Madridu. Nakon toga bio je sekretar stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri Društvu naroda u Ženevi. Između Prvog i Drugog svjetskog rata nalazio se na funkciji opunomoćenog ministra i vanrednog poslanika jugoslavenske vlade u Berlinu. Po izbijanju rata, zbog neslaganja s vlastima u Beogradu, podnosi ostavku na mjesto ambasadora, a za vrijeme Drugog svjetskog rata živi povučeno u svom stanu u Beogradu. U tom periodu i stvara svoja najbolja djela, koja će kasnije doživjeti svjetsku slavu. Kasnije postaje član Komunističke partije Jugoslavije i prvi predsjednik Saveza književnika Jugoslavije. Dana 13. marta 1975. godine Vojnomedicinska akademija u Beogradu je saopćila da je Andrić preminuo u 1:15, a u času smrti imao je nepune 83 godine. Posljednje zapisane riječi ostavio je u svojoj bilježnici gdje je stajalo: “Pomisao na smrt izaziva, već sama po sebi, kod čoveka strah. A kod književnika i svakog ‘javnog radnika’ dolazi uz to još i odvratnost od glupih i neiskrenih nekrologa koji nas čekaju…”
– 1868. Prvi semafori za reguliranje prometa u svijetu počeli su raditi u Londonu, na trgu ispred zgrade parlamenta Velike Britanije.
– 1896. Umro švedski industrijalac Alfred Nobel, pronalazač dinamita (1867) koji je bogatstvo stečeno tim pronalaskom uložio u osnivanje fondacije iz koje će se dodjeljivati nagrade za izvanredna dostignuća u različitim oblastima ljudskog djelovanja.
– 1901. U Stockholmu i Oslu prvi put dodijeljene Nobelove nagrade za fiziku, kemiju, medicinu, književnost i mir.
– 1999. Nakon 40 dana provedenih na liječenju u bolnici umro je prvi predsjednik samostalne Republike Hrvatske Franjo Tuđman. Rođen je u Velikom Trgovišću 14. maja 1922. godine.
– 2001. Generalni tajnik UN-a Kofi Annan dobio Nobelovu nagradu za mir.
– 2006. Umro bivši čileanski diktator Augosto Pinochet, koji je na vlast došao 1973. godine vojnim pučem zbacivši marksističkog predsjednika Salvadora Allendea.
(Fena)
