Imate li osjećaj da vam treba malo stručne pomoći u cijelom snalaženju s roditeljstvom? Ako je odgovor na ovo pitanje da, treninzi za roditelje mogli bi biti za vas. Evo kako donijeti tu odluku.
Novi trend u svijetu
roditeljstva su treninzi za roditelje. Isto kao i životni treneri prije
njih, treneri za roditeljstvo nude svoju pomoć u savladavanju prepreka
na početku roditeljstva, dok ste vjerovatno kao i većina roditelja
zbunjeni i svega vas je strah. Bez obzira na pomodnost cijele priče,
činjenica je da vam ovi “stručnjaci” nude individualnu pažnju i još
jedan par ruku (koji u početku odlično dođe).
Naravno, postoji i
dosta negativnih elemenata kod ovakve pomoći. Većina osoba koja nudi ovu
uslugu nisu licencirani profesionalci, nego roditelji koji zapravo nude
svoje iskustvo (ali uz to i sve dobre i loše strane onoga što su radili
sa svojom djecom) i podršku u smirivanju djece, pomaganje pri
hranjenju, aklimatizaciji na vrtić ili školu itd. Ali, u slučaju
određenog problema, oni vam i neće baš biti od neke koristi budući da
nemaju formalno znanje. Gdje je onda zapravo zlatna sredina? To
odlučujete vi.
“Dobro roditeljstvo uglavnom ne dolazi samo po
sebi, pogotovo ako ne želite odgajati djecu na način na koji su vas
odgajali”, kaže Larissa Niec, dječji psiholog na Univerzitetu Central
Michigan. Problem je u tome što danas postoje razna viđenja toga šta bi
se trebalo smatrati dobrim roditeljstvom i lako je pogriješiti. Dobar
trener vam ovdje može vrijediti zlata, ali morate računati i na to da
ćete ga skupo platiti.
Nema ujednačene cijene sata (vjerovatno i
zbog velike razlike u kvalitetu usluge), ali dobri treneri u SAD
naplaćuju između 150 i 250 dolara.
Postoje i situacije u kojima
će vam sigurno trebati pomoć profesionalaca pa je bespotrebno uopšte
pokušavati nešto s trenerima. Ako vam dijete ima ozbiljne poremećaje u
ponašanju (markiranje, agresivnost, depresija), teško da trener tu može
pomoći. Čak može biti i kontraproduktivno jer su sva djeca posebna i
pristup koji on ima u rješavanju nekog problema sa svojim djetetom kod
vašeg može izazvati pogrešnu reakciju. Isto tako, roditelji koji vjeruju
u koncept kažnjavanja djece teško da će se naći u ovakvom obliku pomoći
budući da skoro svi treneri za roditeljstvo ističu nultu stopu
tolerancije na kažnjavanje (bilo verbalno ili fizičko).
Rad s
trenerom često je jeftiniji od seansi s terapeutima ili savjetnicima,
ali ne mora uvijek biti tako. Mnogi domovi zdravlja nude besplatne
treninge slične treninzima za roditeljstvo i pri tome koriste praksu
koju je potvrdila klinička primjena. Isto tako, za novorođenčad možete
računati i na pomoć patronažne sestre koja će vam (iako ne prečesto) u
prvim nedjeljama dolaziti u stan i pokazati kako okupati dijete,
pravilno ga previti i nahraniti itd. Ono što je problem kod ovih servisa
je da je tu nemoguće govoriti o nekoj univerzalnosti jer ni učestalost
dolaska ni kvaliteta pomoći nije ujednačena i zapravo se u mnogo
slučajeva radi o osrednjoj usluzi koja vam neće biti dostupna kada je
najpotrebnije.
“Statistike o ljudima koji dobijaju adekvatnu
pomoć dosta su tužne”, kaže Niec i zaključuje: “Većina porodica kojoj
stvarno treba pomoć ne dobija je.”
(Vijesti.ba)