Milioni ljudi svakodnevno rizikuju svoje zdravlje neispravnim načinom kuhanja riže, posebno ako se ta namirnica često nalazi na njihovom stolu, upozoravaju naučnici.
Nedavno istraživanje
pokazalo je kako česta metoda kuhanja riže – u zdjeli ključale vode dok
ona ne ispari, izlaže one koji je jedu tragovima otrovnog arsena.
On kontaminira rižu tokom uzgoja, a rezultat je industrijskih toksina i pesticida.
Arsen,
pa čak i u tragovima, povezuje se s povećanim rizikom od srčanih
bolesti, dijabetesa i raka, kao i problema u razvoju te je najopasniji
za djecu, upozorava Andy Meharg, profesor bioloških nauka na
Univerzitetu Belfast.
On je testirao različite načine kuvanja riže kako bi otkrio koji je među njima najzdraviji.
U
prvoj metodi stavio je jednu šoljicu riže i dvije šoljice vode te je
voda isparila tokom kuvanja – kako se riža najčešće kuva. Otkrio je da
je tom metodom u riži ostalo najviše arsena.
U drugoj metodi stavio je jednu šoljicu riže i pet šoljica vode te izbacio višak vode, a nivo arsena se prepolovio.
U
trećoj metodi riža se kuvala tako da se namakala preko noći, ujutro
isprala sve dok voda nije bila čista te potom skuvala – čime se udio
toksina smanjio za 80 posto.
Istraživanja na evropskom tržištu
otkrivaju kako čak 58 posto proizvoda s rižom sadrži visok nivo arsena,
pa se preporučuje da rižu uvijek prethodno natopite i isperete da se
smanji vjerovatnoća štetnih posljedica na zdravlje.
Riža – zdrava ili ne?
Žitarica
iz tropskih i suptropskih predjela Afrike i Azije već je godinama u
središtu polemika – dok je polovini čovječanstva osnovna hrana, drugi je
proglašavaju “prehrambenom prevarom” jer je puna ugljikohidrata te
pridonosi debljanju. Ali šta je prava istina?
Naime, sve se svodi
na to koji tip riže jedete, objašnjavaju nutricionisti. Bijela riža se
smatra “nutritivno lošom”, jer se dobija skidanjem ovojnice zrna, zbog
čega je njena hranjiva vrijednost manja. U procesu mljevenja se
uklanjaju mekinje i klice, što joj oduzima vitamin B, željezo i vlakna.
Iako se naknadno obogaćuje željezom i B vitaminom, vlakna se u nju
nažalost ne mogu vratiti. Smeđa riža je ista stvar kao i bijela, ali ona
je ipak “cjelozrnata žitarica”, jer je njoj uklonjena samo vanjska
nejestiva opna te je bolji izbor vlakna, vitamina E i antioksidansa.
Smeđa riža
Tako
se u jednoj šoljici kuvane smeđe riže nalazi oko 3,5 grama vlakna, a
ista količina bijele riže sadrži manje od jedan gram. Osim toga, studije
pokazuju da dio rižinog zrna poznat kao subaleuronski sloj može pružati
zaštitu od visokog krvnog pritiska i ateroskleroze, a on se nalazi samo
u smeđoj riži. Takođe, dokazano je kako mijenjanjem bijele za smeđu
rižu ljudi smanjuju rizik od dobijanja dijabetesa tipa 2.
Ipak,
jednu stvar treba imati na umu – većina ljudi misli kako je smeđa riža
sinonim za cjelozrnatu, ali tehnički cijela zrna riže mogu biti
različitih boja, zavisno od sorte žitarice.
A šta je sa divljom rižom?
Ona
je žitarica koja raste na vodi te ima nešto više proteina od smeđe
riže, a studije pokazuju kako ima najbolji učinak na snižavanje nivoa
holesterola. Iako su smeđa i divlja riža svakako bolji odabir od bijele,
nutricionisti upozoravaju kako je bolje ne kupovati njihove mješavine,
jer najčešće sadrže visok nivo soli.
Prema dimenzijama, riža se obično dijeli u tri grupe, a veličina zrna nema uticaja na nutritivnu vrijednost:
Riža
dugog zrna – tri do pet puta je duža nego šira. Zbog amiloze u zrnu,
pri kuvanju se ne sljepljuje i stvara rastresitu strukturu, pa je
pogodna za salate i pržena jela s rižom.
Riža srednje dugog zrna –
otprilike su dvostruko duža od svoje širine i sadrže podjednake
količine amiloze i amilopektina. Nakon kuvanja, zrna su ipak sklonija
sljepljivanju.
Riža kratkog zrna – ima više amilopektina, pa su
zrna zdepasta, okruglasta i ljepljiva. Takva riža pogodna je za rižota,
suši i deserte na bazi riže.
(Vijesti.ba)