RTV7 | Medijski servis grada Tuzle
U BiH se još traga za 7.478 nestalih osoba, a bol i nada preživjelih članova porodica ne prestaju. Iz Instituta za traženje nestalih osoba u BiH su istakli kako najveći problem predstavlja nedostatak informacija o potencijalnim grobnicama, ali i podrška države koja već godinama izostaje. Kadefi Rizvanović iz Bratunca ubijeno je više od 20 članova porodice 1995. godine u Srebrenici. Među njima su bili njen suprug, djever, amidža, daidža čiji su posmrtni ostaci pronađeni i ukopani, ali kako nam je ispričala, za ostalim članovima se još traga.
Navela je i to da u traženju nestalih članova porodice najveću borbu zapravo vode porodice i da je zatajilo Tužilaštvo BiH, država i sve ostale ustanove koje se bave ovim pitanjem.
“Najveći problem je pronalazak grobnica jer nemamo nikakvih informacija o
tome gdje su ti zločinci pokopali naše najmilije. Ne mogu da vjerujem
da se dopustilo da ljudi koji žive u Bratuncu nemaju nikakve informacije
o svojim najmilijim niti znaju gdje su njihove grobnice”, ispričala nam
je Kadefa.
Preživjeli članovi porodica možda nikada neće pronaći posmrtne ostatke najmilijih
Kadefa je iz Bratunca 1992. godine izbjegla u Srebrenicu sa dvogodišnjom kćerkom i uspjela je preživjeti rat skrivajući se u šumama. Nakon gotovo 25 godina po završetku rata, bol je i dalje ista, a nada da će pronaći ostale članove porodice, nažalost polako prolazi.
“Ljudi umiru možda ni mene sutra neće biti i to je najveći problem. Ja sam supruga, a moja svekrva je dva sina izgubila i koliko takvih majki ima koje umru, a ni ne dočekaju da pronađu i pokopaju svoje najmilije”, rekla nam je Kadefa.
I Ramiza Gurdić iz Potočara nije mislila da će izdržati ni 25 dana bez najbližih članova svoje porodice, ali kako nam je ispričala nakon skoro 25 godina ona se i dalje bori da pronađe posmrtne ostatke svojih najmilijih. Ubijeno je oko 30 članova Ramizine porodice, među kojima su dvojica sinova i suprug.
Posmrtne suprugove ostatke je ukopala 2010., a od sina Mustafe 2005. godine, međutim, ova majka je pronašla samo dvije kosti svog drugog sina i kaže ukopat će i njega kada mu pronađe barem još ruke i glavu.
“Majka ga nije rodila bez glave i ruku i stalo mi je da saznam istinu
gdje se nalazi još ostataka mog djeteta i da ih napokon pronađem kako bi
pronašao smiraj. Nije jednostavno, mislila sam da neću moći nikako
živjeti nakon smrti moje djece, ali evo imam snagu koju ću iskoristiti
da se do kraja borim za pravdu”, navela nam je Ramiza.
Potrebno je da se bh. društvo ujedini
Marko Jurišić predsjedavajući kolegija direktora Instituta za traženje
nestalih osoba u BiH istakao je kako je prošle godine pronađeno 97
posmrtnih ostataka nestalih osoba tokom proteklog rata i da je riječ o
najmanjem broju otkako je uspostavljen Institut od 2008. godine.
“Ključni razlog za to je nedostatak političke volje da se ovaj problem
riješi. Iz tog proizilaze svi oni ostali razlozi, a to su nedostatak
pravih i relevantnih informacija o lokacijama grobnica, loša kadrovska,
materijalna i tehnička opremljenost Instituta za nestale osobe BiH,
nedovoljna podrška udruženjima nestalih osoba pa i savjetodavnom odboru
instituta, politizacija procesa traženja nestalih osoba gdje još uvijek
žrtve dijelimo na ‘naše’ i ‘njihove’, gdje su te ‘naše’ uvijek veće.
Politiziramo ih tako što ih prebrojavamo po nacionalnoj i nekoj drugoj
osnovi”, dodao je Jurišić..
Dodao je i to da je u bh. društvu, koliko god ono bilo podijeljeno,
potrebno pronaći zajednički konsenzus ukoliko želimo postići određeni
napredak na putu ka Evropskoj uniji.
Također, ono što je dobro, kako je istakao Jurišić, jeste Deklaracija iz
2018. godine, kada su u Londonu predsjednici vlada regionalnih zemalja
izrazili opredjeljenje za rješavanje i prestanak politiziranja ove
problematke te naglasili da institucijama koje se bave potragom za
nestalima treba staviti na raspolaganje jače kapacitete.
“Mi na svakom Berlinskom samitu izvještavamo o napretku koji imamo u
regiji. I na taj način je stavljen jedan dodatni pritisak na zemlje
zapadnog Balkana ukoliko žele ozbiljno shvatiti svoj evropski put i
zatvoriti poglavlja o ljudskim pravima u pravosuđu i da moraju sa puno
više iskrenosti, istrajnosti i energije pristupiti rješavanju ovog
pitanja, a ne da još uvijek skrivamo informacije o grobnicama jedni od
drugih i Institut sam ne može riješiti proces traženja nestalih uspješno
treba nam podrška cijelog društva i svih institucija u zemlji”,
pojasnio je.
BiH je potrebna bolja i savremenija tehnika za pornalaženje nestalih osoba
Jurišić je naveo i podatak da je u 2018. godini ekshumirano 157 posmrtnih ostataka nestalih osoba, a prošle godine 97 i da je riječ o silaznoj putanji, međutim, taj broj se nikada ne može planirati niti procijeniti koliko će se na godišnjem nivou pronaći nestalih osoba.
“Možemo sutra pronaći masovnu grobnicu od otprilike 200 ljudi koja postoji na području Istočne Bosne i naš uspjeh će biti odličan. Ovo je proces u kojem se ne može planirati. BiH je primjer uspješnog rješavanja pitanja nestalih osoba u svijetu koju međunarodne organizacije navode kao primjer koji trebaju primijeniti sve zemlje u svijetu koje su prošle slična ili ista iskustva rata. Slijedeći naša iskustva sve zemlje u regiji su usvojili Zakon o nestalim osobama. Mi smo riješili 80 posto nestalih osoba i to jeste uspjeh koji nigdje u svijetu nije postignut, ali za ovih 7.478 osoba koje još uvijek tražimo taj uspjeh ne predstavlja ništa”, naglasio je.
Dodao je i to da zemlje regiona
koriste najsavremeniju tehniku za pronalaženje nestalih, ali da im BiH
može zavidjeti i na odnosu državnih vlasti prema ovom problemu.
“Zemlje u susjedstvu imaju resurse svojih oružanih snaga, obavještajne
zajednice, georadare, dronove, obučene pse, nisu ograničeni proračunom
kao mi. Mi ćemo naredne sedmice imati sastanak u Tuzli jer je ona grad
rudara i imaju najsavremenije georadare na kojima rade doktori nauke i
oni će po našim zahtjevima izlaziti na teren da bi određenu lokaciju
mogli pretražiti. I sa Federalnom upravom civilne zaštite imamo dogovor
da nam njihovi djelatnici pretraže dronovima prostore koji nam budu
trebali. Međutim za sve to vam trebaju informacije o nekoj lokaciji jer
one su ključ svega”, istakao je.
Neophodna izmjena Zakona o nestalim osobama BiH
Jurišić je istakao i to da se traga za još 7.478 posmrtnih ostataka, dva puta više nego u svim susjednim državama. Pojasnio je da se sve ekshumacije vrše po naredbi Suda BiH i da su one dokazi za brojne presuda.
“Sigurno je da ekshumacije pomažu u tome jer vjerovatno mnoge optužnice čekaju u ladici zato što se ne mogu pronaći grobnice gdje su tijela nestalih osoba pokopana”, dodao je.
Na kraju je Jurišić spomenuo i Zakon o nestalim osobama BiH koji je jednoglasno usvojen u Parlamentu BiH i prema kome je Vijeće ministara donijelo odluku da se osnuje Fond za nestale osobe iz kojeg bi se finansirala udruženja nestalih osoba, njihove aktivnosti, izgradnja spomen obilježja. Međutim, Vlade entiteta i Brčko distrikta, kao i Vijeće ministara nikada nisu zaključile taj sporazum o finanasiranju.
“Mislim da je vrijeme da se cijeli Zakon o nestalim osobama BiH temeljito pretrese i da se i druge zakonske odredbe dopune i pronađu bolja rješenja. Taj zakon je usvojen 2004. godine bez rasprave u Parlamentu BiH, dakle, bio je opći konsenzus jer je potreban i sigurno ona rješenja koja su tad bila dobra i aktuelna možda danas više nisu i treba ih doraditi”, zaključio je Jurišić.
(Klix.ba)
