RTV7 | Medijski servis grada Tuzle
Preživjeli Višegrađani, porodice ubijenih u stravičnim zločinima koji su u junu 1992. godine počinjeni u ovom gradu danas se se okupili na Mostu Mehmed paše Sokolovića u Višegradu, a potom obišli mjesta stradanja oko 140 Bošnjaka koji su živi zapaljeni u dvije žive lomače na Bikavcu i Pionirskoj, kao i šehidsko mezarje Stražište.
Suze, cvijeće i molitva za nevino ubijene Višegrađane, bolna su poruka sa mjesta stradanja u ovom gradu.
“Mi svi prisutni, Bošnjaci BIH ne smijemo zaboraviti stravične zločine u Višegradu, ne smijemo zaboraviti zbog nedužnih naših majki, nena, deda, djece. Moramo pričati istinu i to je naša dužnost radi svih nastradalih u živim lomačama, nastradalih Višegrađana, jer nikada nam neće halaliti ako budemo ćutali, moramo govoriti šta se desilo, ostaviti u amanet našoj djeci da posjećuju ova mjesta jer to nam je jedini dokaz da se zločin desio u Višegradu”, poručeno je danas.
Svjedoci istine
A 27. juna 1992.godine u kuću Mehe Aljića na Bikavac “Osvetnici” ratnog zločinca Milana Lukića zatvorili su i spalili 72 ljudi, dok su 13 dana ranije 14.juna 1992.godine to isto učinili u kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici gdje je zapaljeno najmanje 60 civila.
Izgorjeli su žene, djeca, starci. Najmlađa žrtva imala je samo godinu dana. Jedina koja je preživjela ovaj zločin je Zehra Turjačanin koja je o strahotama na Bikavcu svjedočila pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.
“Svuda i na svakom mestu imamo potrebu i obavezu da se sjećamo naših šehida, posebno na ovakvim mjestima koji su po karakteristikama zločina koji se desio u Gornjedrinskoj regiji specifični, jer ovo je jedna od dvije žive lomače u kojima je preko 60 ljudi izgubilo živote”, kazao je Bilal Memišević, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Višegrad obraćajući se na Bikavcu.
Za zločin na Bikavcu pravosnažnom presudom osuđeni su Milan Lukić na doživotnu kaznu zatvora i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora. Za učešće u zločinu, na 15 godina osuđen je i Mitar Vasiljević koji je nakon odslužene 2/3 kazne pušten na slobodu i u Višegradu dočekan kao heroj.
Za spaljivanje civila u Pionirskoj ulici pred Sudom BIH na 20 godina zatvora osuđen je i Radomir Šušnjar, koji je uhapšen u Francuskoj 2014. godine, a u aprilu 2016. godine Sud u Parizu je donio odluku o njegovom izručenju pravosuđu BIH. Pred Sudom BiH i Vrhovnim sudom FBiH za zločine u Višegradu osuđeni su Boban Šimšić, Dragan Šekarić, Miloš Pantelić, Momir Savić, Nenad Tanasković, Novo Rajak, Oliver Krsmanović, Predrag Milisavljević, Vitomir Racković i Željko Lelek.
19 osuđenih
“28 je godina od zločina počinjenih u mom Višegradu. Za zločine na području Višegrada do danas je osuđeno 19 ratnih zločinaca, izrečeno je ukupno 246 godina zatvora, od čega jedna doživotna kazna zatvora Milanu Lukiću. Devet je kazni za silovanje i seksualno zlostavljanje. Pred Sudom BIH vodi se postupak protiv 12 optuženih, za pet optuženih postupak se vodi pred Višim sudom u Beogradu, Odjelom za ratne zločine. Imamo dvije potvrđene optužnice za koje je postupak u toku, i raspisana je Interpolova potjernica, jer navodno nisu dopstupni službama gonjena iako znamo da se jedan od njih nalazi na poznatoj adresi.
Imamo jedan obustavljen postupak pred Okružnim sudom u Istočnom Sarajevu jer je optuženi umro. U Višegradu je ubijeno 500 žena imenom i prezimenom, od toga 180 žena, računam i ono dijete koje je izgorjelo u živoj lomači u Pionirskoj od dva dana koje nije uspjelo dobiti ni ime. Još uvijek nisu ekshumirani. Višegrad šuti, zar je moguće da niko ne smije da kaže bar za kosti iz živih lomača”, kaže Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žena -žrtva rata”.
Dodaje da je Tužilaštvu BIH podnesen prijedlog za procesuiranje članova Kriznog štaba opštine Višegrad.
“Da se vodi istraga jer oni su najodgovorniji za ove zločine bez razlike što na svakom suđenju pominju samo Milana Lukića, ja sam Lukiće osjetila na svojoj kaži, ali nije on mogao počiniti sve ratne zločine u Višegradu”, kaže Hasečić,
U Carevoj džamiji u Višegradu pred duše šehida danas je proučen i tevhid.
Višegrad u kojem je vrlo malo podsjetnika na stravične zločine počinjene u ljeto 1992.godine danas je grad u kojem većinom živi srpsko stanovništvo, rijetki su povratnici Bošnjačke nacionalnosti u samom gradu, dok ih u okolnim povratničkim mjestima ima više, ili se u ovaj grad povremeno vraćaju tek da bi održavali imanja.
Činjenica je također da mjesta stradanja Bošnjaka koji su ubijani i silovani u logorima Vilina Vlas, Uzamnica, zapaljeni u živim lomačama na Bikavcu i Pionirskoj, ubijani na čuvenom Mostu Mehmed paše Sokolovića i bacani u Drinu, nisu obilježena, dok s druge strane u Višegradu se konstantno veličaju ratni zločinci poput Draže Mihailovića, ali i oni koji su počinili zločine u posljednjem ratu, okuplja Ravnogorski četnički pokret, te podižu spomenici ruskim dobrovoljcima koji su također činili zločine na ovom području.
(Klix.ba)
