Dayton, koji je teško naštetio bosanskoj duši i amputirao zemlju, spasio je državu BiH, ali je od nje napravio invalida. Rješenja nema bez onih koji su od nje napravili Daytonistan, smatra CDU-političar Stefan Schwarz.
Na Angelu Merkel je rat u
Bosni, izazivajući kod svih bespomoćnost, nevjericu i bijes, ostavio
trajni dojam. Prije nekoliko dana je zatražila “više empatije” za Bosnu i
Balkan. Prošle sedmice je, osvrćući se na najnoviju (izbjegličku)
krizu, govorila o “lošoj situaciji” u Bosni.
Kancelarka je u više
navrata pokušala presjeći gordijske čvorove na Balkanu ali bez uspjeha.
Zašto to, više od 25 godina, ne uspijeva u Bosni? Ko ili bolje rečeno
šta blokira svaki napredak? Šta ljude tjera u rezignaciju i na bijeg iz
zemlje?
Jedan razlog je: Evropa, pa i Njemačka, se ne suočavaju
sa uzrocima sadašnje situacije u Bosni. Ne postoji volja za suočavanje s
vlastitim greškama. Uzrok za situaciju u Bosni nije, kako cinici tvrde,
što je zemlja paralizirana od previše nacionalizma. To je propaganda.
Problem
je međunarodna tolerancija prema ratnim zločincima i kriminalcima. I
njihovom životnom osiguranju koje se zove Daytonski sporazum.
Već
su za vrijeme referenduma 1992., kada sam kao međunarodni posmatrač po
prvi puta boravio u Bosni, tamo bili prisutni ekstremisti. Bosanskim
Srbima su ekstremisti prijetili kako bi ih spriječili da izađu na
referendum. Nakon što se 90 posto stanovnika odlučilo za nezavisnost,
stvari su se dodatno radikalizirale. Naoružana Karadžićeva paravojska
nas je u hotelu „Holiday Inn” u Sarajevu držala kao političke taoce.
Tek
nakon ogromnog pritiska SAD-a na Miloševića, uslijedila je evakuacija
predstavnika međunarodne zajednice. Bosanci su postali žrtve najgoreg
rata u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Baš onako kako je to Karadžić
najavio „internacionalcima”.
NATO je sačuvao Bosnu kako ne bi
bila izbrisana iz zemljopisnih karata. Agresija i genocid, ne samo 1995.
u Srebrenici nego već 1992. u Prijedoru, i u Foči i mnogim drugim
gradovima i selima Bosne, su zaustavljeni kasno, za stotine hiljada
ljudi – prekasno.
U Daytonu je 1995. rat doduše okončan ali uz
neoprostivu grešku – jedan dio zemlje prepušten je ratnim zločincima kao
plijen. Previše obzira prema Miloševiću, već tada ratnom zločincu i
predsjedniku Srbije, dovelo je do najbrutalnijeg sporazuma 20. stoljeća u
Evropi. Počinitelji genocida i ratni zločinci su kao „nagradu” dobili
skoro pola zemlje. Nikada u 20. vijeku genocid i razaranje nisu bili
više nagrađeni. Prihvaćanje agresije pa čak i genocida slovilo je nakon
Hitlera, iz političkih ali i moralnih razloga, kao potpuno nezamislivo.
Sve do Daytonskog sporazuma.
Upravo zato što su ne samo mnogi
diplomati već i političari gledali na Bosnu bez suosjećanja i empatije –
utoliko više sa arogancijom i ignorancijom – zemlja je podijeljena,
što je pravi cinizam. Čak su i njemački diplomati poput Ischingera i
Steinera po prvi put nakon 2. svjetskog rata sudjelovali u podjeli
stranih zemalja.
Tako ratni zločinci nisu samo stekli međunarodno
priznanje, nego i kontrolu nad pola zemlje a Daytonskim sporazumom u
ruke im je dat i mehanizam za blokiranje čitave Bosne. Niti jedna zemlja
na svijetu nema tri predsjednika. Ni u jednoj zemlji Evrope se odluke
ne mogu tako blokirati. Richard Holbrooke, sin njemačke Jevrejke koja je
pobjegla od nacista, isposlovao je sporazum koji je Jevreje u ovoj
zemlji isključio iz Predsjedništva BiH. 1992-e godine je jedna
tolerantna Bosna namjeravala proslaviti 500 godina od dolaska
progonjenih Jevreja u Sarajevo. 1995. je kroz Daytonski sporazum
uslijedilo izopačenje ove ideje. Daytonski sporazum je od Bosne,
predivne zemlje s ljudima punim suosjećanja, načinio beznadežnu zemlju.
Republiku
Srpsku kontroliraju korumpirani ratni zločinci i njihovi pristaše.
Federaciju vodi korumpirana klika. U svim dijelovima Bosne građani pate
pod ovim korumpiranim elitama. Životno osiguranja kriminalaca je
Daytonski sporazum. Visoki predstavnik, koji je naoružan Bonskim
ovlastima trebao nametnuti pravnu državu i reforme, degradiran je na
razinu bojažljivog eunuha. Gospodin Inzko svakodnevno dokazuje svoju
nerelevantnost. Stanovništvo se, zbog Daytonskog sporazuma nije u stanju
samo i sopstvenim snagama osloboditi ratnih zločinaca i korumpiranih
elita. Bosna se prvo mora osloboditi Daytona kako bi se uopće
oslobodila: Ona od Daytonistana ponovo mora postati Bosna i Hercegovina.
A
to neće biti izvodljivo bez onih koji su od Bosne napravili
Daytonistan. Ono što karakterizira (gotovo) sve Bosance, a to je
otvorenost i empatija za druge, to diplomati ne razumiju. Zato je
Dayton, koji je teško naštetio bosanskoj duši i amputirao zemlju, uopće i
postao moguć. Operacija zvana Dayton spasila je doduše državu Bosnu i
Hercegovinu, ali je od nje napravila invalida.
A to se može
promijeniti. Na Angeli Merkel leži velika odgovornost. Njemačka
kancelarka je najmoćnija žena na svijetu, mnogi slušaju što ona ima za
reći. Ova najmoćnija političarka Evrope mogla bi značajno pomoći kako bi
se odagnala opasnost od ponovnog rata u ovom dijelu Europe. Ona bi
svoju empatiju trebala povezati sa svojom voljom i sposobnošću
analitičkog razmišljanja. Samo tako bi ona, kao kancelarka, iza sebe
ostavila istinski mir.
Stefan Schwarz (CDU) je bivši član
njemačkog Bundestaga i direktor Evropskog instituta za Balkan. Počasni
je građanin Sarajeva i Goražda. Od 90-tih godina uključen je u njemačku i
evropsku politiku na Balkanu.
(Vijesti.ba / DW)