RTV7 | Medijski servis grada Tuzle
U Tuzli je u 90.godini preminuo prof.dr. Ekrem Dizdarević .
Rođen je 13. novembra 1931. godine u Tuzli. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu a Medicinski fakultet u Beogradu 1961. godine. Radni vijek je započeo u Tuzli, potom u Zagrebu, pa Zdravstvenoj stanici u Kalesiji te ponovo u Tuzli. Opću hirurgiju je specijalizirao 1969. godine u Tuzli i Beogradu. Odmah po osnivanju Medicinskog fakulteta u Tuzli, izabran je za docenta, a godinu kasnije za profesora.
Do maja 1992. godine obavljao je dužnost predsjednika Poslovodnog odbora Radne organizacije Klinički centar Tuzla. U periodu 1991. – 1995. godina bio je u Ratnoj bolnici za istočni front u Kalesiji. Posljednji ispraćaj biće obavljen u subotu, 20.marta od 14,30 do 15,00 sati ispred Komemorativnog centra Tuzla, uz poštivanje epidemioloških mjera. Dženaza će se klanjati na Gradskom groblju Trnovac.
Prof. dr. Adi Rifatbegović napisao je tekst o uvaženom saradniku, kolegi i prijatelju prof.dr. Ekremu Dizdareviću koji u nastavku objavljujemo u cijelosti.
Dana 18.3.2021. godine, na pozornici, zadnja scena posljednjeg čina, drame što se životom zove; ugasio se plamen života, zavjesa se lagano spušta. Otišao je veoma uvaženi i poštovani čovjek, prof. dr. Ekrem Dizdarević. Teško je poredati riječi u jednom smislenom nizu i reći iskreno iz dubine duše o tom plemenitom čovjeku, učitelju, saradniku, kolegi, prijatelju, intelektualcu, saborcu, humanisti…
Na vijest da je otišao, tamo gdje svi po prirodnim zakonima odlazimo, posebno drag prijatelj, prof. Sinanović mi je rekao “… bio je poseban…”. Te tri riječi za nas, koji smo imali tu privilegiju učiti i raditi sa našim profesorom Dizdarevićem, ispisale su roman ili, bolje rečeno, jednu enciklopediju njegovog životnog opusa. Ali zbog Vas, poštovani prijatelji, koji niste imali priliku bliže poznavati našeg profesora, moram reći nešto više od te tri male, velike riječi.
Neizmjerna je njegova dobrota, blagost, širina bosanske duše, u kojoj je bilo mjesta za sve ljude. Nikada ružne riječi, nikad mrka pogleda, nikada oštrog prijekora, samo blagost, osmijeh, dobrota, susretljivost, tolerancija. Od njega smo učili medicinu kao umjetnost, hirurgiju kao primijenjenu umjetnost, kako biti čovijek, kako poštovati druge uz sve njihove različitosti, vrline i mane. Od njega smo učili nevjerovatnu filozofiju života. Za njim ostaje trag koji odiše ljudskošću i svim plemenitim vrlinama jednog časnog čovjeka na dobrom glasu. Zato smo mi, tvoji studenti, saradnici, saborci, ponosni na tebe i svoj dio života proveden sa tobom. Za života si ušao u legendu, jedan si od svjetionika čija svjetlost doseže daleko preko granica naše Bosne, ukazujući na pravi put kojim si nas učio koračati.
Hvala ti, dragi naš Profesore, neka je vječni rahmet tvojoj plemenitoj duši. Živjet ćeš dok je nas koji te pamtimo i dok je pisanih riječi koje govore o tebi. Mirno spavaj, naš dobri Profesore! Amin”, stoji u tekstu koji je napisao prof. dr. Adi Rifatbegović.
(RTv7/Tuzlarije)
