– Neki dan sam u Zagrebu napravila eksperiment u formi monodrame. Tom prilikom sam publici glumački potpuno nepretenciozno ispričala nekoliko duhovitih i potresnih ljubavnih priča, koje djeluju nadrealno. Tom sadržaju sam dodala samo naslov “Jubav u vrime kupusa” i onda počela razmišljati šta s tim sadržajem sada – kazala je za Tuzlarije Alujević.
Dodala je da smo se svi na ovim nesretnim prostorima borili i gorili za svoja prava na religiju, nacionalnost, političko opredjeljenje i seksualnu orijentaciju, za feminizam, životinje i zaštitu prirode, dok je emotivni život guran pod tepih, onamo gdje nikome nije mogao smetati.
– I sad ispada kao da ga za sve ovo, svih tužno vrijeme, nije ni bilo među nama. Iako se radi o teatru, ovo nije gluma, nego pripovijedanje o nečemu što nam se svima dogodilo ili događa. Ovo je iskreno podsjećanje na najbolji dio svih nas – istakla je Alujević.