Polaganjem cvijeća, učenjem Fatihe i minutom šutnje, danas je obilježena 26.godišnjica masakra nad civilima Sarajeva koji je počinjen 28. augusta 1995.godine na ulazu u Gradsku tržnicu kada su minobacačkom granatom ispaljenom sa srpskih položaja ubijena 43 građana Sarajeva.
Brojne delegacije svih
nivoa vlasti u BiH položile su cvijeće na mjesto stradanja. Cvijeće su
položili predstavnici predsjedavajućeg i člana Predsjedništva BiH Željka
Komšića i Šefika Džaferovića, potpredsjednik Federacije BiH Milan
Dunović, delegacija Zastupničkog doma Parlamenta FBiH, Vlade i Skupštine
Kantona Sarajeva, gradonačelnica Grada Sarajeva Benjamina Karić,
općina, političkih partija, udruženja civilinih žrtava rata, udruženja
građana, porodice stradalih, kao i predstavnici JKP Tržnice i pijace
Sarajevo.
Prije 26 godina, kako je podsjetio dopredsjedavajući
Skupštine KS Vibor Handžić, sa neprijateljskih položaja je iz pravca
Trebevića ispaljena minobacačka granata koja je ubila 43, a teže i lakše
ranila 84 građana Sarajeva. To nije prvi put da su građani Sarajeva,
nastojeći da prežive, bili ubijani i to nije bili slučajno. Ovaj zločin
je bio razlog otpočinjanja prve faze NATO bombardovanja od 30. augusta
do 1. septembra.
On je uputio apel za poštovanje prema svim
žrtvama, za kažnjavanje svih zločinaca i poštovanje svih, te poručio da
će istrajati u borbi i odnijeti pobjedu nad onima koji šire i
propagiraju mržnjui netoleranciju.
U tom smislu je gradonačelnica
Sarajeva Benjamina Karić poručila da treba uvijek obilježavati
godišnjice stradanja građana i da će sa tih mjesta uvijek slati poruke
da „mi ne zaboravljamo, ali opraštamo i želimo bolje sutra za svu našu
djecu“.
Na današnji dan 1995. godine, od dejstava minobacačke
granate ispaljenje sa srpskih položaja poginuli su: Omer Ajanović,
Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda
Brkan-Kruščica, Vera Brutus – Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra
Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković,
Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho
Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan
Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed
Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar,
Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan,
Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin
Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.
Toga dana
prisjetila se i Amerisa Ahmetović koja je tada imala 16 godina. U
Tržnicu je otišla da kupi hranu. U trenutku izlaska iz Tržnice pala je
granata. Detonacija od granate ju je prikovala za zid..Kaže da joj je u
tim sekundama život proletio pred očima, osjetila je miris baruta, bilo
je puno dima…Nije bila svjesna šta se događa. Vidjela je oko sebe
izmasakrirana tijela, ranjene. Nije osjećala nikakvu bol, a bila je
teško ranjena. Noga joj je bila gotovo otkinuta od granate, ali su
doktori uspjeli da joj spasu nogu.
– Nikada ne treba zaboraviti
ubijene, nikada ne treba zaboraviti šta nam se desilo. Ratnim vojnim
invalidima, civilnim žrtvama rata, treba omogućiti dostojanstveniji
život – poručila je Amerisa Ahmetović koja je danas predsjednica
Udruženja civilnih žrtava rata „Svjetlost“.
(Vijesti.ba / FENA)