RTV7 | Medijski servis grada Tuzle
Nedim Sladić (18) je student prve godine Softverskog inžinjeringa Internacionalnog univerziteta u Sarajevu. Poliglota je i zaljubljenik u meteorologiju i klimatologiju.
Kristijan Vujčić je student treće godine prava i živi u Prijedoru. Zaljubljenik je u meteorolologiju i klimatologiju, kao i Nedim.
PATRIA: Bosnia Storm Chasers, zajednica lovaca na oluje, osnovana je 2014. godine, nakon najtoplijeg januara i februara u historiji mjerenja, te tragičnih poplava u maju, a onda i u augustu. Kako je to vaše formiranje izgledalo praktično?
SLADIĆ: Saradnja sa Kristijanom Vujčićem je započela sredinom 2013. godine. Slučajno smo se upoznali preko hrvatske stranice “Crometeo“, koja također okuplja ljubitelje u oluje i meteorologije i tako smo započeli naše prve planove. Sjećam se samo da smo jedne noći spomenuli temu grmljavinskog nevremena i samo, kao da se najednom upalila lampica iznad naših glava, počeli razmišljati o ekstremima koji bi mogli zadesiti u skorije vrijeme Bosnu i Hercegovinu i naše susjedstvo.
Dogovor, koji je bio prvi signal za uzbunu, javio se već početkom 2014. godine. Svjedočili smo da je januar započeo vrlo čudnim vremenom, jer je konstantno bilo atipično toplo i sunčano vrijeme i sve je podsjećalo kao da se nalazimo u aprilu mjesecu.
Kristijan i ja, koji već imamo priorno znanje iz oblasti klimatologije i meteorologije, konstantno smo pratili prognostičke modele, koji se baziraju na proračunima i sinoptici, a u tom periodu davali su kranje ilogične proračune sve do kraja februara. Znali smo da nešto nije uredu kada je temperatura sredinom februara išla nerijetko preko 20°C i kada smo vidjeli da je već tada sve bilo u fazi cvijetanja i pupanja. Tako se javio drugi signal za uzbunu.
Treći i naš finalni signal javio se kobnog maja 2014. godine. Primjetili smo jedno vrlo čudno ponašanje ciklone koja je zbog atipično tople zime i tople podloge tla burno reagovala i tu je nastala jedna ilogičnost. Naime, kada je ciklona ušla u Jadran, ona je bila vrlo oslabljena i nije davala neki veći signal za padavine. Međutim, kako je odmicala na istok prema Bugarskoj, njen centar se u tom trenutku nalazio na području Crnog mora, gdje se dodatno obogatila vlagom i toplinom. I umjesto da je dalje nastavila odmicati na istok, gdje bi se naposljetku i raspala, ona je napravila retrogradno kretanje i ponovo zahvatila područje Srbije i Bosne i Hercegovine, gdje je stajala na jednom mjestu duži period i tako stvorila jednu veoma jaku promjenu vremena koja je uzrokovala nezapamćene poplave u centralnom, istočnom i sjevernom dijelu Bosne, uzrokujući velike materijalne štete kao i gubitke ljudskih života, čak njih oko dvadeset i osam, mada se smatra da ih je bilo i više.
Ali znate kako je, u prirodi sve ima izuzetak – “Nulla regula sine exceptione.”
Tada smo zvanično rekli: “Ne smijemo više da čekamo, godina je preburno počela, mislim da nismo još zakasnili i da će se ovo nastaviti i dalje, sada počinje naše vrijeme!“
PATRIA: Nedavno ste pogodili da će sjeveroistok Bosne biti pod snijegom, čak i visinu od 36 do 42 centimetra. Kako? Na osnovu čega dolazite do tako tačnih prognoza?
SLADIĆ: Iako su svi relevantni i dostupni podaci ukazivali na stvaranje jačih snježnih padavina na sjeveru Bosne i naročito u Hrvatskoj, nismo se ni Kristijan ni ja pozvali na njih. Sačekali smo da vidimo kako će se ponašati prognostički modeli (ensembli), koji nam kroz sinoptiku i proračune pomažu da uvidimo koliko oborina tog dana možemo očekivati nad jednim područjem, srednju brzinu jačine vjetra, očekivanu visinu snijega, kao i još dosta parametara ključnih za ovo čime se mi bavimo. Ali određeni parametric, koje smo promatrali za ovaj slučaj, davali su zeleno svjetlo za jače snježne oborine, prvenstveno na sjeveru Bosne, dok ipak nešto manje u njenom centralnom dijelu. I tako je i bilo.
Na ovaj način motrimo vrijeme svaki put i na osnovu njih, prognostičkih modela, dolazimo do preciznih prognoza.
Važno je spomenuti da trenutna visina snijega, koja je na sjeveru Bosne dosegnula ovih dana i gotovo 50 cm i da će se vrlo rapidno topiti i za očekivati je porast vodostaja u narednom periodu na svim mjernim stanicama, no to će biti daleko od bilo kakve bojazni za moguće poplave.
PATRIA: Da odmah ljudima kažemo prognozu za sljedećih dana, kako bi od danas počeli s povjerenjem pratiti vašu stranicu “Lovci na oluje”.
SLADIĆ: Prognoza za idućih par dana upućuje na porast vrijednosti temperatura zraka, kako i jutarnjih, tako i dnevnih. Kako budemo odmicali prema kraju vikenda, sa zapada Europe pritjecat će nam vlažnija vazdušna masa koja će u sklopu Genovske ciklone donositi nešto veće količine oborina južnom i jugozapadnom dijelu Hercegovine, dok bi Bosna ipak bila znatno sušnija, ali ne i posve suha.
Padavine u obliku kiše očekuju se na području Bosne, a vrijednosti padavina će se kretati od 1 do 9 litara kiše po kvadratnom metru, dok bi u Hercegovini te vrijednosti u dane vikenda bile između 9 i 27 litara po metru kvadratnom.
Kako budemo odmicali prema ponedjeljku, doći će do pada atmosferskog pritiska tako da očekujemo veću razliku u atmosferskim pritiscima između sjevera i juga zemlje, što će uzrokovati umjereno do jako jugo i jugoistočnjak, u Hercegovini ne isključite i olujne udare.
Pri visini će pritjecati sve topliji zrak što će u jakoj južnoj struji uzrokovati porast temperatura zraka koje će u nedjelju i ponedjeljak dosegnuti limit od 18°C.
PATRIA: Koliko unaprijed možete predvidjeti vremenske prilike? Oluje su sve iznenadnije, sve snažnije i sve ekstremnije.
SLADIĆ: Unaprijed se precizna prognoza sa vjerovatnoćom ostvarenja od 55 do 60% može dati sve do petog dana. Najsigurnije prognoze se daju do tri dana, kada je vjerovatnoća ostvarenja oko 80%. Iza petog dana mi smo dosegnuli limit kao u matematici koji dalje ne možemo riješiti – možemo samo nagađati šta će se dalje dešavati i izvlačiti deduktivne zaključke koji se naposljetku najčešće završe pogrešnim predviđanjima. Zato se striktno koncentriramo na prognoze do pet dana. U slučaju da vidimo da nešto dolazi što bi moglo biti jačih razmjera, tada dajemo nezvaničnu prognozu koju konstantno pratimo i blagovremeno na mom ‘Nedimovom Facebook“ profilu objavimo sve moguće scenarije koji u tom trenutku upućuju na određene vremenske pojave koji su potencijalni u nadolazećem periodu.
I naravno, trudimo se da naše prognoze koje napišemo budu tačne, jasne, precizne i do detalja objašnjene, kako bi određena skupina ljudi koji nas prate mogla to razumjeti.
Situacija sa vremenom je kao trenutak u kojem ugrabite povoljan vjetar za plovidbu. Bura, jugo ili tramontana vam sigurno neće pogodovati, no uhvatite li bonacu ili blagi osvježavajući maestral, zapadni vjetar, to je trenutak koji morate maksimalno iskoristiti. To vam je slučaj sa nama. Pogodan odgovarajući oblak oblikuje jačinu oluje. Oluja ima svoj smjer i svoju putanju, ali u ovakvim slučajevima sreća igra najveću ulogu.
Oluje, kako smo mogli primjetiti, bivaju u zadnjih nekoliko godina sve jače i jače, i taj trend će se nastaviti.
Od 2008. godine pa sve do danas, na području Bosne i Hercegovine bilježili smo pojave koje prije nismo mogli vidjeti kod nas. To je pojava tornada. Takav jedan se javio po dva puta u Lijevče polju i u Popovom polju, jedan u blizini banjalučkog aerodroma Mahovljani, jedan u blizini Prijedora i jedan na jezeru Modrac.
Primjećujemo ovdje kako neke nesvakidašnje pojave uviđamo na teritoriji naše zemlje i to je jedan corpus delicti da je vrijeme sve dinamičnije i dinamičnije, ekstremi sve veći i veći.
Primjećujemo kako imamo sve duža, toplija i sušnija ljeta, kao i sve kraće i kraće zime, koje su često bez većeg snježnog pokrivača, kao i bez oštrih minusa koji su znali padati i do -23°C, izuzmemo li 2012. godinu.
Ti minusi su se početkom dvijehiljaditih redovito i konzekutivno svake godine, počevši od 2000. do 2006. pojavljivali svake zime bar po dva ili tri puta ili u januaru, februaru, pa čak 2005. godine i u martu mjesecu. Potom su nakon ekstremno tople zime iz 2007. nestale, a u narednim godinama sve do 2012. nisu padale ispod -16°C. Primjećujemo i nagle smjene toplih i hladnih perioda. Gotovo da nemamo više ljeta u kojem se bar na jedan dan temperatura približi ili premaši 37°C (izuzeci su bili jedino 2005. i 2014. godina koje su bile vrlo blage u vrijeme ljeta). Evidentne su i nagle promjene u količinama oborina. To se može prikazati na najbolji način kroz primjer da smo 2014. godinu ispratili kao najkišovitiju godinu ikada, dok sa druge strane, 2015. godinu smo ispratili kao vrlo sušnu godinu, koja je donijela deficit oborina ponegdje i do 200 litara od srednje godišnje ukupne količine padavina.
PATRIA: Šta rade i kako djeluju Bosanski lovci na oluje? Šta se mora učiniti da bi vi radili preciznije i rutinski? Imate li vezu sa lovcima na oluje iz drugih država?
SLADIĆ: “Bosnia Storm Chasers” djeluju na principu lova na oluje po pitanju munja, jer to je “najekstremniji“ oblik lova na području Bosne i Hercegovine, s obzirom da pojave tornada u određenim sredinama nisu još evidentirane. Da bi se oluja prognozirala precizno, pratimo radare Državnog hidrometeorološkog zavoda Republike Hrvatske, kao i Republičkog hidrometeorološkog zavoda Republike Srbije, koji posjeduju detekciju padavina kroz decibelažu i oni nam uveliko olakšavaju da vidimo kroz kalkulacije kako će se određena oluja ponašati i u kojem pravcu će se kretati, jer Bosna i Hercegovina i Kosovo su jedine države koje na Balkanskom poluotoku nemaju radare.
Što se tiče saradnje sa drugim državama i njihovim lovcima, pokušavamo da sa svima stvorimo odličnu saradnju, jer je naša zajednica vrlo mlada i u fazi razvoja.
PATRIA: Svjedoci smo iz godine u godinu sve nestabilnijeg vremena kao posljedice klimatskih promjena. Imali smo u dvije prošle godine prvo strašne suše i požare, a onda poplave, kao prošle godine. Koliko ste u stanju predvidjeti takve udare?
SLADIĆ: Priroda je ta koja pravi harmoniju, reći ćemo slobodno da ona posjeduje svoj yin i yang. Otkad pratimo vremenske prilike, a to je od 2000. godine, neke veće anomalije javljale su se tek povremeno, a najveće i najvažnijih pet, koliko smo izdvojili za Vas i čitatelje, ćemo i spomenuti.
Prva velika anomalija je ekstremno sušno i vrelo ljeto iz 2003. godine, kada je čitava Europa bila u pozitivnom odstupanju temperature od prosjeka. Koliko je ekstrem bio jak govori podatak da je tog ljeta 2003. godine u Francuskoj od posljedica vrućina umrlo čak 14.802 ljudi u samo tri sedmice augusta. Ni naša zemlja te godine nije bila pošteđena, pa smo recimo u junu te 2003. godine, već oko 11. juna izgubili 11 osoba. Ti gubici života su upućivali na posljedicu izražene vrućine u kombinaciji sa umjerenim postotkom vlage u zraku.
Druga velika anomalija koja je zadesila najviše Balkansko poluostrvo desila se sredinom februara 2005. godine kada smo svjedočili da je danima nemilice padao jak snijeg, a temperature bile izrazito niske. Te godine neuobičajno velik broj dana smo imali u kojima je jutarnja temperatura bila ispod -20°C, a da ne pominjemo da gotovo nije bilo jutra u kojem temperatura nije bila veća od -11°C. Sarajevo je tog februara mjerilo 71 cm snijega, što je bio apsolutni rekord za visinu snijega, a onda je bio popravljen 2012. godine.
Treća velika anomalija desila se u ljeto 2007. godine u periodu između 21. i 25. jula. U sklopu jakog juga i vrlo toplog zraka sa područja Afrike, koji je preko jake južne struje pritjecao na područje Balkana, gotovo da nije postojao grad koji je u tim danima mjerio ispod 35°C. Čak i hladne planine su bile na gotovo 30°C. Jula 24. 2007. godine se pamti u Bosni i Hercegovini, ali i šire, još uvijek kao najtopliji dan 21. stoljeća u kojem se temperatura u Trebinju tog dana se popela na vrtoglavih 45.5°C.
Ekstremniji podatak smo imali u Sarajevu u 5 sati ujutro tog dana, kada je uz jako jugo grad već uveliko bio na nesvakidašnjih 30°C. Tog jutra jedini konkurent mu je bio vreli Dubrovnik. No najekstremniji podatak je stizao taj dan sa bugarsko-rumunske granice, gdje je poslije 16 sati izmjereno službenih 47°C.
Četvrti, i za mnoge najljepši bio je rekordni snijeg iz 2012. godine koji je bio posljedica ciklone Gabor, kako su je Crometeovci nazvali. Ciklona koja je stvorila nezapamćene prizore u Mostaru, Sarajevu, Splitu, Zadru i Senju će zasigurno mnogi pamtiti do kraja svih života.
Zvanična mjerenja na Bjelavama su pokazivala 107 cm, dok, kako se išlo južnije, se visina postepeno povećavala, tako da je, primjera radi, na Ilidži mjereno neslužbeno i do 126 cm, a prema Tarčinu i u Hadžićima i do 151 cm snijega, s tim da ove visine mogu biti i tačne, s obzirom na lokaciju i geografski položaj u kojima se ova specifična naselja nalaze.
Peta i posljednja anomalija koju bismo mi izdvojili jeste nedavna dugotrajna magla koja je dovela do različitih situacija kojima smo bili svjedoci. No, ono što ostaje kao ekstrem jeste da je po prvi put, još od 1880. godine, Bjelašnica bila na okviru cijelog mjeseca toplija od Sarajeva, što se u historiji klimatologije Bosne i Hercegovine nije nikada ranije dogodilo.
Također, ispratili smo jedan najsušniji decembar ikada zabilježen, u mnogim mjestima nije palo niti jedne kapi kiše.
PATRIA: Posjedujete li neka saznanja o klimatskim promjenama specifično za našu Bosnu i Hercegovinu? Koliko smo mi ugroženi u odnosu na druge evropske zemlje, a posebno nama bliske države? Koja područja BiH su najugroženija?
SLADIĆ: Saznanja posjedujemo, no njih ima jako malo. Ono što možemo reći u javnost jeste da je srednja temperatura u mnogim djelovima Bosne i Hercegovine u posljednjih pedeset godina ponegdje prešla i 1°C, što se naravno smatra zabirnjavajućim.
Količine padavina koje bilježimo na teritoriju čitave zemlje pokazuju blaži suficit padavina. Primjera radi, Sarajevo po višegodišnjem prosjeku (1961-1990) imao je prosječnu godišnju količinu padavina od 932 litara po kvadratnom metru, dok po novijem višegodišnjem prosjeku (1981-2010) ima godišnju količinu padavina manju za 33 litre, 899 litara oborina po kvadratnom metru.
Trend padavina u gradu i prema jugu grada (Hadžići, Ilidža) je čak i do 108 litara kiše manji. Godišnja količina oborina na AMS Butmir pokazuju podatke od 800.1 litar oborina po kvadratnom metru. Deduktivnim zaključkom, kako idemo prema jugozapadu i jugu grada, padavine opadaju. Bosna i Hercegovina, kao i ostale zemlje u susjedstvu, nisu u velikoj mjeri ugrožene, ali trebaju da budu spremne na sve ekstreme koji će nas pogađati sve više u narednim godinama.
Vrlo je teško precizirati koja područja Bosne i Hercegovine su najugroženije, s činjenicom da imamo nedostatak relevantnih podataka.
PATRIA: Sve više je oluja koje napadaju poljoprivredna područja i prave stravične štete. Da li je neko od poljoprivrednih udruženja ili od državnih institucija nekada konsultirao Bosanske lovce na oluje?
SLADIĆ: S obzirom da smo relativno mlada zajednica, naše vrijeme tek dolazi. Ali nadamo se da će nas šira javnost prepoznati, početi vjerovati nam i naposljetku naši poljoprivrednici pregovarati o međusobnoj saradnji u budućnosti.
PATRIA: Gdje će se zaustaviti ovaj sve veći klimatski haos? Gdje nema reda teško je predviđati vrijeme. Šta uopće može zaustaviti ove užase i katastrofe?
SLADIĆ: Ako ne poštujemo prirodu, ona neće poštovati nas. Deduktivnim zaključkom izvedeno, mi smo joj najveći neprijatelji. Mi moramo voditi računa šta radimo našoj klimi.
Meteorologija i klimatologija u Bosni i Hercegovini su kao nauke dovedene u limit, u kritičnu tačku – nešto slično kao kod neke odgovarajuće kvadratne funkcije koju skicirate na grafikonu pa joj utvrdite lokalne ekstreme. E, upravo to radimo u Bosni i Hercegovini. Moramo konačno da se probudimo i shvatimo, ako ne reagujemo na vrijeme, posljedice mogu biti katastrofalne. Vrlo je bitan angažman svih nas i svih organa koji su zaduženi za informisanje javnosti. Od krucijalnog je značaja da javnost bude blagovremeno obavještavana relevantnim podacima o svim trenutnim ili nadolazećim vremenskim prilikama i neprilikama u bilo koje doba dana. Meteorologija je nauka sa kojom nema šale. Bosna i Hercegovina ima umjerenu klimu, no pitanje je do kada će izdržati taj silni teret stalnih šokantnih promjena. Ponavljam: Saradnja sa prirodom je najvažnija – poštujmo prirodu i ona će poštovati nas.
(Patria)
