Pokot girls run from their hut and make their way to a place where they will take off their clothes and wash during their circumcision ceremony in a village about 80 kilometres from the town of Marigat in Baringo County, October 16, 2014. The traditional practice of circumcision within the Pokot tribe is a rite of passage that marks the transition to womanhood and is a requirement for all girls before they marry. More than a quarter of girls and women in Kenya have undergone genital cutting, according to United Nations data. Despite a government ban on the life-threatening practice since 2011, the long-standing tradition remains a rite of passage, particularly among poor families in rural areas. Picture taken October 16, 2014. REUTERS/Siegfried Modola (KENYA - Tags: SOCIETY) ATTENTION EDITORS: PICTURE 12 OF 26 PICTURES FOR WIDER IMAGE STORY 'TRADITION DEFIES LAW' SEARCH 'MODOLA TRADITION' FOR ALL IMAGES

Pleme gotovo izumrlo zbog strašne bolesti

Slučaj plemena Fore sa Papue Nove Gvineje, koje je skoro nestalo sa lica zemlje zbog misterioznog oboljenja, pokazuje da sida, rak i druge moderne bolest ipak nisu najstrašnije i da je jedna drevna bolest dominantna po svojim posljedicama.

Pleme Fore pedesetih godina prošlog vijeka bilo je pred izumiranjem zbog bolesti koju su oni nazvali “kuru”, što u prevodu znači drhtanje.

Od “kurua” su uglavnom obolijevale žene i djeca, a mnogi stariji članovi plemena bili su uvjereni da se radi o prokletstvu.

Pleme je brojalo 11.000 članova, a bolest “kuru” svake godine ubijala je oko 200 ljudi.

Oboljeli bi postali potpuno nesposobni u roku od godine dana od pojave prvih simptoma. Počelo bi sa problemima pri hodanju, da bi na kraju oboljeli izgubili svaku kontrolu nad tjelesnim funkcijama.

Nisu više kontrolisali ni emocije, pa je dolazilo do nekontrolisanog smijeha.
Situacija je bila toliko loša da su u nekim selima pomrle sve mlade žene.

Međutim, Shirley Lindenbaum, antropolog sa Univerziteta u New Yorku, zainteresovala se za taj slučaj.

Otišla je na Novu Gvineju i obilazila selo po selo u potrazi za odgovorom koji njene kolege nisu mogli da otkriju godinama, pa su zaključili da je bolest – genetska.

Ali, Lindenbaumova je nakon istraživanja zaključila da bi se odgovor mogao kriti u činjenici da Fore – jedu svoje mrtve. Odnosno da su hanibali.

U brojnim selima pokojnike bi skuhali i pojeli. “Bolje da ih pojedu ljudi koji su ih voljeli nego crvi i insekti”, smatrali su u ovome plemenu.

Tijela su uglavnom jele žene, jer su vjerovali da su ženska tijela sposobnija da pripitome opasne duhove za vrijeme pogrebnih ceremonija.

Te žene bi pripremale mozak sa papratima i kuhale ga u bambusu. Foreanke bi ispekle i pojele cijelo tijelo, sve osim žuči. Žene bi ponekad i svojoj djeci davale – “grickalice”.

Lindenbaumova je uspjela da uvjeri biologe da je hanibalizam vjerovatno uzročnik bolesti, a oni su otkrili kako se radi o neurološkoj bolesti koja se prenosi jedenjem zaraženog tkiva.

Nakon ovog otkrića Fore su prestali jesti svoje mrtve, a bolest je nestala.

Hanibalizam je i danas zastupljen u nekim zaostalim oblastima u Africi i može takođe dovesti do ekstremnih vidova obolijevanja – fizičkog i mentalnog, upozoravaju naučnici.

(N1)

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.Potrebna polja su obilježena *

*