Ovaj koncentracioni logor vodile su vojne snage Republike Srpske kako bi držale zatvorenike, najprije hrvatske civile i vojnike iz rata u Hrvatskoj, a potom i bošnjačke civile i vojnike tokom rata u BiH, koje su na krajnje brutalan način ubijali, premlaćivali i ponižavali.
Procjenjuje se da je kroz logor prošlo oko 5.000 zarobljenika, uglavnom iz Prijedora, Sanskog Mosta, Doboja i Kozarca. Broj ubijenih je nepoznat, ali Međunarodni sud pravde navodi da je u blizini logora pronađena masovna grobnica sa 540 leševa, koji su vjerovatno iz Manjače.
Crveni križ na današnji dan, 14. novembra, 1992. godine uspio je premjestiti 755 zatvorenika u izbjeglički centar u Karlovcu, a narednog mjeseca i preostalih 2.436 logoraša, čime je logor ispražnjen i zatvoren 18. decembra 1992. No, opet je na neko vrijeme otvoren u oktobru 1995.
Logor je formiran na nekadašnjoj stočarskoj farmi, a uvjeti u kojima su zarobljenici boravili bili su ispod svakog minimuma ljudskog dostojanstva. Jedan zarobljenik zauzimao je prostor od oko dva metra puta 70 centimetara, spavali su na betonu, a između ograda koje su okruživale logor bile su postavljene nagazne mine. Stražari su nosili uniforme JNA, dok su neki nosili četničke kape ili oznake paravojne jedinice “Beli orlovi”.
(Vijesti.ba)