Profesor na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu (UNSA) Husnija Kamberović kazao je da je i Zemaljskim antifašističkim vijećem narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine i Općem okvirnom sporazumu za mir, Bosna i Hercegovina utemeljena kao jedinstvena, cjelovita i nedjeljiva država.
Kamberović je to kazao u razgovoru za Fenu u povodu 25. novembra, datuma kada Bosna i Hercegovina slavi državnost i podsjeća na Prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, najvišeg državnog organa antifašističkog pokreta u Bosni i Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata, koji se razvio kao nosilac bosanskohercegovačke državnosti.
Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a počelo je u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. u 19 sati, a završeno iste noći 26. novembra u 4 sata ujutro. Osnivačkoj skupštini prisustvovalo je 247 delegata iz svih krajeva BiH, od kojih 173 sa pravom glasa. Na prvom zasjedanju, ZAVNOBiH je formalno konstituisan kao općepolitičko predstavništvo Narodno-oslobodilačkog pokreta Bosne i Hercegovine (NOPBiH), ali je u stvarnosti i praksi djelovao kao njen najviši organ vlasti.
Kamberović je kazao da se zasjedanje desilo u specifičnom ratnom kontekstu, te da je obnovljena državnost koja je dugo vremena, počevši od sredine 15. stoljeća osmanskim osvajanjem, pa do 1943. godine, bila razbijena. Tvrdi da je BiH i u tom periodu funkcionirala kao cjelina, ali u nekim širim državnim okvirima, Osmanskom carstvu, Habsburškom carstvu te jugoslovenskoj državi.
Govoreći o Općem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini, Dejtonskom mirovnom sporazumu, Kamberović je kazao da je on rezultat rata i specifičnih ratnih okolnosti, agresije na BiH.
Uspostava mira koja je napravljena Dejtonskim mirovnim sporazumom je nešto što je vrlo važno u tom historijskom kontekstu. S druge strane, Sporazum je napravio unutrašnju administrativnu podjelu Bosne i Hercegovine koja nema nikakvo historijsko opravdanje ni temelj za dvojnu ili trojnu strukturu Bosne i Hercegovine – kazao je.
Kamberović smatra da je ovakva struktura, dva entiteta plus Brčko Distrikt, nešto što je „unutrašnji hod“ Bosne i Hercegovine kroz 20. i 21. stoljeće.
Bosna i Hercegovina je ZAVNOBiH-om utemeljena kao jedinstvena, cjelovita i nedjeljiva država. U Dejtonskom sporazumu ona je također definirana kao cjelovita država, ali umjesto na unutrašnje socijalističke jedinice, Dejtonskim sporazumom je podijeljena na dva dijela – kazao je.
Kamberović je stava da je Dejtonski sporazum „zaljuljao“ temelje Bosne i Hercegovine, ali da nije „razbio“ Bosnu i Hercegovinu, jer i prema Dejtonskom sporazumu Bosna i Hercegovina funkcionira kao država i cjelina.
Mnogi vjeruju da je Dejtonski sporazum bio zamišljen samo kao privremeno rješenje i da će se tokom vremena pronaći neka bolja, efikasna rješenja koja bi omogućila funkcioniranje BiH kao svih modernih država u Evropi. Danas smo svjedoci da Dejtonski sporazum očito nije privremeno rješenje, da se razvija više od 30 godina, ali i da se suočavamo sa različitim izazovima koji nisu nimalo bezazleni – kazao je.
Kamberović smatra da je u BiH postajalo različitih modela prema kojima bi se BiH kao društvo i država integrirala.
Ključna stvar je otvaranje dijaloga, a ono što nama nedostaje je istinski iskreni dijalog s jedne strane. S druge strane, mislim da moramo nekako natjerati naše političke elite u BiH da prave određene vrste kompromisa, ali ne na račun cjelovitosti, nezavisnosti i suvereniteta BiH – poručio je.
Smatra da se može razmišljati o nekom novom sporazumu ili rješenju, što je jako teško zbog čega smatra da je bolje prihvatiti realnost u okviru kojeg će se dijalogom postaviti BiH na čvršće noge.
Dejtonski sporazum je funkcionirao nakon rata, kada su političke elite zbog pritiska međunarodne zajednice bile natjerane na saradnju. Danas, kada toga više nema, političke elite vide neke separatističke politike – rekao je.
Ako postoji prednost političkih elita da sarađuju, na šta bih morali i natjerati međunarodni akteri, onda bi Bosna i Hercegovina mogla funkcionirati bolje kao država i sa dejtonskim rješenjem koje nije najbolje.
Vjerujem da među običnim ljudima u BiH ne postoji ovako duboka podijeljenost kao što to političke elite pokušavaju nametnuti te da bi ljudi, neovisno od tome u kojim dijelu BiH žive, bili spremniji na saradnju od političkih elita – zaključio je profesor Kamberović.
Tokom zajedanja u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. godine, odbornici su usvojili Rezoluciju ZAVNOBiH-a i Proglas narodima BiH u kojima se ističe da ubuduće BiH i njene narode u zemlji i inostranstvu, mogu zastupati i predstavljati samo ZAVNOBiH i AVNOJ.
Ovim aktima istovremeno je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata.
Na zasjedanju je izabrana delegacija od 58 članova koja će predstavljati BiH na Drugom zasjedanju AVNOJ-a 29. novembra 1943.
Istovremeno je konstituisano Predsjedništvo ZAVNOBiH-a, sastavljeno od 31 člana, sa Vojislavom Kecmanovićem, ljekarom iz Bijeljine, kao predsjednikom.
U Mrkonjić Gradu se nalazi spomen-muzej prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, kao i dom ZAVNOBiH-a, koji predstavlja centar kulturnog i društvenog života grada, a koji je otvoren 27. novembra 1973. u okviru 30-godišnjice prvog zasjedanja.
Održana su ukupno tri zasjedanja ZAVNOBIH-a, i to: prvo u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. (sada Dan državnosti Bosne i Hercegovine), drugo u Sanskom Mostu 30. juna 1944. i posljednje treće u Sarajevu 26. aprila 1945. godine.