Za papom Franjom tuguju i brojni mladi ljudi kojima je, tokom cijelog svog papinstva, posvećivao posebnu pažnju. Međunarodni kongres o pastoralu mladih, katolički juniorski koledž, česte audijencije posvećene pitanjima mladih – samo su neke od aktivnosti u koje je bio uključen, a koje su ostavile traga u generacijama koje dolaze.
Uloga vjerskih autoriteta bliskih mladima, poput pape Franje, pokazala se ključnom za produbljivanje povjerenja u religijske institucije i zajednice među mladima.
„Čovjek za sve“, „Razumijevao a nije osuđivao“, „Prijatelj i brat svima“ – samo su neke od riječi kojima mladi opisuju papu Franju i zbog kojih je postao omiljen među njima.
Profesorica Sarina Bakić s Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu podsjeća da je „pokojni papa Franjo bio popularan i mnogo poštovan kod mladih ljudi jer se približavao i siromašnima i potrebitim“. Ističe da je promovirao vrijednosti koje su, kako kaže, „itekako potrebne u životu punom nesigurnosti, okrutnosti, nerazumijevanja i nipodaštavanja“.
Upravo te vrijednosti papa Franjo nastavio je promicati do posljednjih dana. Koncem prošle godine, na Međureligijskom susretu s mladima održanom u Singapuru, poručio je da svijet ostaje mladima koji trebaju biti hrabri da grade i idu naprijed, s posebnim naglaskom na međusobno uvažavanje i dijalog.
„Jedna od stvari koje vi mladi radite i koja je na mene ostavila najveći utisak je vaša sposobnost za međureligijski dijalog. Ovo je veoma važno, jer ako počnete da se svađate: ‘Moja vjera je važnija od vaše’, ‘Moja je istinita, vaša nije istinita’ – kuda to vodi? Sve religije su put do Boga. Oni su – da napravimo poređenje – poput različitih jezika, različitih dijalekata, da bi došli do toga. Ali Bog je Bog za svakoga. I pošto je Bog Bog za svakoga, svi smo mi djeca Božja“, kazao je tada papa Franjo. Upozorio je i da „prva stvar koju je svaka diktatura u historiji učinila jeste da prekine dijalog“.
U skladu s njegovim altruističkim nasljeđem, međureligijski dijalog sve više se prepoznaje kao uslov boljeg okruženja za mlade i društvo u cjelini. Profesor pastoralne teologije Šimo Maršić naglašava da „međureligijski dijalog nema alternativu u BiH“ te da on može pomoći mladima, posebno novim generacijama, „da ponovo steknu povjerenje jedni u druge, da nadiđu predrasude koje postoje i na takav način zajedno grade bolju BiH“.
O značaju povjerenja u religijske zajednice među mladima razgovaralo se i na panel diskusiji Instituta za razvoj mladih Kult održanoj u Sarajevu. Nevio Bruk iz Instituta podsjetio je na rezultate istraživanja iz 2024. godine prema kojem je „oko 65% mladih religiozno, a oko 55% njih vjeruje religijskim institucijama“.
Profesor Pavle Mijović s Katoličkog bogoslovnog fakulteta UNSA ocijenio je da takvi podaci „odražavaju sociološke trendove“, ali i dodao kako je to „s jedne strane zabrinjavajuće, jer dok raste povjerenje u religijske institucije, slabi i erodira povjerenje u druge institucije u društvu“.
Poruka je jasna – da bi mladi vjerovali društvenim institucijama, one moraju biti usmjerene ka brizi za potrebite, za druge i drugačije, moraju njegovati blagostanje svakog pojedinca i održavati blizak odnos s građanima. Upravo onako kako je čovječanstvu poručivao papa Franjo.
