Djetinjstvo u Jugoslaviji bilo je mnogo drugačije od današnjeg. Danas je tehnologija uzela maha, a samim tim i djeca se vaspitavaju na drugačiji način.
Nekada su djeca pripremana za život različitim metodama, a neke veštine su izgleda bile veoma korisne (a današnja djeca ih nemaju).
Naučili su stvari koje su neophodne za život, a koje su danas obezvrijeđene. Dok jedni smatraju da je nekada bilo mnogo bolje i lakše, drugi smatraju da su danas roditelji informisaniji i profesionalniji.
Oba pristupa imaju svoje prednosti i mane, a kada je u pitanju obrazovanje, evo 4 velike razlike:
Domaćinstvo
Mnogi smatraju da je šteta što domaćinstvo više ne postoji u osnovnim školama. Učenici su na ovom času sticali razne vještine, kao što su kako da kuhaju, postavljaju sto, šiju, spremaju kolače, popravljaju, uče kako da održavaju dom… Danas se često ističe da djeci nedostaju praktična znanja zbog njihovog preokupacija tehnologijom, piše Yumama.
Djeca su se slično oblačila
Danas mnoga djeca u školu nose brendiranu odjeću, neka imaju jeftinije, a neka izuzetno skupe patike koje reklamiraju popularni youtuberi i influenseri. U školi u Jugoslaviji djeca su se oblačila slično. Naravno, bilo je nekih razlika, ali ne tako vidljivih kao danas.
Fizičko vaspitanje je bilo jedan od najvažnijih predmeta
Zbog povećanja procenta djece koja imaju problem sa gojaznošću, i danas se smatra da fizička aktivnost treba da bude što više prisutna u školama. Nekada je fizičko vaspitanje bilo jedan od važnih predmeta u školi i kada mu se pristupalo sa velikom ozbiljnošću.
Oprema za čas je bila veoma važna. Djevojčice su nosile crne trikoe, a dječaci sportske šortseve i bijele majice. Na časovima je bilo dosta gimnastike i to je bila jedna od omiljenih aktivnosti, ali se trčalo, plivalo, igralo fudbal – đaci bi iz sale izlazili “izlizani” i umorni.
Uloga učiteljice je bila važna
Školska pravila su zahtijevala ustajanje svaki put kada bi nastavnik došao na čas. Tako su joj ukazivali poštovanje. U školskim pravilima je takođe naglašeno da je nastavnik u pravu i da se disciplina mora poštovati. Ako učenici nisu poštovali uputstva nastavnika, slijedile su kazne.
Roditelji i nastavnici nisu jedni drugima urušavali autoritet, a u mnogim školama bila je praksa da nastavnik svakodnevno u knjižicu upisuje šta je učenik radio kako bi roditelji mogli da prate aktivnosti i ponašanje.
