“Pozvao nas je roditelj jedne devojke i pitao nas da li bi mogao da je zaposli, jer je ona nedavno završila fakultet u našoj branši. Nismo mogli da verujemo šta slušamo.”
Ovako su svoje zaprepašćenje za Telegraf objasnili poslodavci jedne privatne firme u Beogradu, a nakon što su se po prvi put susreli sa ovakvim slučajem da roditelji svojoj odrasloj djeci, sa završenim fakultetom, traže posao.
Međutim, sudeći po najnovijem istraživanju koje je sproveo ResumeTemplates.com, čini se da generacija Z većinom na razgovore za posao odlazi ruku pod ruku sa mamom i tatom, pa smo upitali stručnjake – zašto, pobogu?
Kako stoji u rezultatima pomenute studije koja je obuhvatila 1.428 mladih iz američke generacije Z, odnosno, onih koji su rođeni između 1997. i 2012. godine, čak trećina njih vodila je svoje roditelje na razgovor za posao, dok je oko 30 odsto njih priznalo kako su njhovi roditelji upoznali menadžere i direktore prilikom njihovog razgovora za posao, ili tokom zapošljavanja. Primjer sa početka teksta pokazuje da je situacija sa ovom mladom novom generacijom poslovnih ljudi jako slična i u Srbiji, te da bez roditelja, izgleda, ne mogu kroz život.
“Generacija Z je razmažena”
Prema riječima mastera sociologije i marketing eksperta Jelene Radović koja je za Telegraf govorila o ovoj temi, ona smatra kako je glavni problem sa generacijom Z to što su razmaženi, i što im je, a pored sve ove tehnologije koju imamo danas, sve jako dostupno.
“Generacija Z sve završe na tri klika. Jako su razmaženi. Sa druge strane, i njihovi roditelji su sada u situaciji da su im dostupne sve informacije, jako su svesni kakve sve opasnosti vrebaju njihovu decu u realnom svetu, pa su sada više nego ikada zaštitnički nastrojeni. To ima i dobre i loše strane. S jedne strane, dobro je jer imamo roditelje koji više brinu, a sa druge strane, njihova deca će se tako teže osamostaliti”, objasnila je sociološkinja Radović.
Ipak, kako ona dalje navodi, razmaženost koja je prisutna kod ove mlade generacije ne mora da bude loša stvar, te da, sasvim naprotiv, može da donese samo dobro, kako njima, tako I drugima koji su zaposleni u korporacijama.
“Ta njihova razmaženost može da proizvede da imamo manje radnih sati, a iste ili veće plate. Svakako, može da dovede do boljih radnih uslova za koje oni žele da se izbore, kako se čini. Zamislite da radite šest sati?”, upitala je sociološkinja i navela da je sada veliki problem i što dolazi do generacijskog jaza između bumera i generacije Z, jer su te dvije generacije odrastale u potpuno drugačijim okruženjima, te da ta diskrepancija što prije treba da se prevaziđe.
Sociološkinja, međutim, smatra kako studija koja je urađena u Americi ne može da bude jasan pokazatelj kakva je zapravo generacija Z, te da uzorak koji se uzima mora da bude dosta veći.
“Ne možemo da se oslanjamo na ovakva istraživanja koja uzmu uzorak od oko 1.000 ispitanika i da na osnovu rezultata koji su u njima dobijeni generalizujemo stvari. Po mom mišljenju, mora da se odradi istraživanje na većem broju ispitanika i na većem broju kontinenata, pa da tek onda dobijemo približniju i jasniju sliku kako zapravo stoje stvari kada su pripadnici ove generacije u pitanju”, – objasnila je Radović.
“Žele kraće radno vrijeme i stalno su u potrazi za novim izazovima”
Ona je ovom prilikom objasnila i koji su to poslovi koji najviše zanimaju ozloglašenu generaciju Z, ali i koji su to uslovi bez kojih oni ne prihvataju posao.
“Zanimaju ih svi poslovi koji su vezani za tehnologiju. Vole da budu u kompanijama koje imaju pozitivan uticaj na društvo, ali i na njihovu karijeru. Jako im je bitna fleksibilnost, kao i balans između posla i privatnog života. Ne pribegavaju tradicionalnom viđenju posla, i smatraju da za kraće vreme mogu produktivnije da obave posao, nego da na poslu ostaju po osam sati” navodi sociološkinja.
Još jedna novost kod generacije Z u odnosu na milenijalce, a pogotovu bumere jeste ta što, kaže sociološkinja, oni na promjenu posla gledaju kao na nešto dobro, ali i kao na nov izazov u karijeri, dok kod starijih generacija imamo situaciju da cijelu karijeru provedu na istom radnom mestu.
“Sve je vezano za impulse, i generacija Z stalno traži nove impulse, nove izazove. Nove generacije su nestalne. To ima i dobre i loše strane. Loše strane su te što nema lojalnosti među njima, a dobra je produktivnost koja im je jako bitna”, zaključuje sociološkinja Jelena Radović.
