Fabrika detrdženata “Dita” nekada je zaista bila gigant. Mnogo je brojki koje potkrepljuju ovu tvrdnju, ali nijedna kao činjenica da svi stari radnici “Dite” pamte datum kada su u nju došli.
Nafija Duman s ponosom kaže da je po stažu najstarija radnica “Dite”. Ona pamti 6. mart 1982. godine. Enver Mehmedović se sjeća 25. decembra 1980. godine…
Šansa i za mlade
Fabrika je sada u stečaju. Kada dođete na kapiju prizor ne obećava. Desno su ogromne hale, iza njih proizvodna postrojenja, na kapiji je portir, a osim njega u krugu nema nikoga. Upravna zgrada pusta, na prizemlju nikoga, a tek na prvom spratu srećemo ljude. Tu se slika mijenja.
– “Dita” je sada u stečaju, ali ne stojimo loše. Svi radnici imaju plaće, uplaćuju nam se doprinosi, možemo pokriti nabavku sirovina i troškove proizvodnje. Ovdje ima i šanse za mlade. Ja sam nakon zavšenog fakulteta došao na kapiju i tražio bilo kakav posao. Samo da radim, ako treba i bez plaće. I počeo sam. Odradio pripravnički i sada sam tu zaposlen – priča nam Midhat Sakić, inženjer zaštite na radu.
Zamjenik stečajnog upravnika Almir Bajrić dodaje da je radna snaga maksimalno iskorištena, a da nema potrebe ni za velikim menadžmentom.
Prije rata fabrika je zapošljavala 620 radnika, a znalo je biti još 80 sezonaca. Radi se o velikom kompleksu, ukupno oko 84 dunuma zemljišta. U bivšoj Jugoslaviji parirala im je samo “Saponija” iz Osijeka.
Nakon rata došla je privatizacija, sarajevska Lora kupila je fabriku, tri godine je radila veoma uspješno, a onda je uslijedio pad. Potom štrajkovi, dežuranje pred kapijom, agonija i borba radnika… Sada radi njih 75 i čeka kupca. Novih gubitaka nema.
– Mislila sam da se nikada neću vratiti u “Ditu”. Ne brine me što još uvijek nemamo kupca. Mi imamo posao i plaću. Nemam se ni na šta požaliti. Sada imam sve, a prije četiri godine nisam imala ništa – priča nam Nafija Duman.
Nedavno nije uspjelo šesto po redu javno nadmetanje za kupovinu tuzlanske fabrike detrdženata “Dita”. Sve je okončano za minut, jer se niti jedan kupac nije pojavio.
– Dobro da smo dočekali i ovo da radimo, nego sjediti i nemati ništa. Ja sam uvijek imao neku nadu da će ponovo raditi. Ni sada nisam pesimista kada je u pitanju prodaja fabrike. Mi održavamo ovaj sistem, radimo i pokrivamo svoje obaveze. Mislim da će se ovo riješiti do kraja godine, jer ne može trajati vječno – kaže nam Enver Mehmedović, rukovodilac pogona tečnih detrdžanata.
Garancija kvaliteta
Svi pogoni u fabrici su osposobljeni za rad, samo što se sve odvija u puno manjem kapacitetu. Ipak, standard po kojem je “Dita” prije bila poznata još uvijek je na nivou prijeratnog, tvrdi Jasminka Delić, šefica Službe kontrole kvaliteta.
– Uspjeli smo u stečaju da dobijemo međunarodni certifikat ISO 9001, što garanitira naš kvalitet na međunarodnom nivou. Mi radimo kontrolu naših proizvoda, ali i kontrolu konkurencije. Naši proizvodi koje sada nudimo, po kriterijima i standardima su na nivou sa vodećim proizvođačima – navodi Jasminka Delić, a za to vrijeme hemijska tehničarka Zvjezdana Oštraković demonstrira kako se vrši hemijska analiza.
“Ditini” proizvodi sada se putem trgovačkih lanaca distribuiraju širom BiH, a postoje razgovori da se počne sa izvozom u Srbiju te da se produži saradnja na Kosovu.
– Imamo oko 50 proizvoda uključujući i industrijski program i možemo ugoditi bilo kojim zahtjevima tržišta za proizvodnju i najspecifičnijih proizvoda kada su u pitanju sredstva za pranje i cišćenje, kako domaćinstva tako i industrije. Kapacitet preduzeca je ogroman, a trenutno prodaja diktira proizvodnju, koja je različita shodno periodima. U trgovinskim lancima se moze naći većina “Ditinih” proizvoda, a među zadnjim koji su stigli na police je tečni sapun od jednog i pet litara u objektima trgovačkog lanca Bingo – kaže nam zamjenik stečajnog upravnika Almir Bajrić.
Čini se da nekadašnji gigant treba još samo jedan korak u pravom smjeru, a to je odgovoran kupac, ali barem za sada oni koji čekaju nisu nesretni.
– Potražite nas na policama, naše detrdžente Arix tenzo, Idu, čuveni 3-de… Mi još nemamo novca da se reklamiramo – poručila je za kraj Jasminka Delić.
Faktor.ba